
Arhivska fotografija događaja · Izvor slike
Konferencija je bila posvećena historijskom kontekstu genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, rekonstrukciji događaja iz jula 1995. godine i posljedicama genocida.
U središtu rasprave bili su masovna ubijanja između 13. i 16. jula 1995, prisilno premještanje žena i djece i drugi zločini povezani s padom “sigurne zone” Ujedinjenih nacija. Učesnici su razmatrali odnos tih događaja prema zločinima u drugim okupiranim i opkoljenim područjima Republike Bosne i Hercegovine i prema političkim projektima teritorijalnog širenja.
Zaključci zabilježeni u izvještaju
Zaključci su se oslanjali na dokumentaciju različitog porijekla, forenzičke nalaze i posmrtne ostatke, svjedočenja preživjelih, izjave i priznanja optuženih te nalaze historičara, demografa, kriminologa, arhivista i drugih istraživača. Razmatrani su događaji u Srebrenici, Bratuncu, Žepi, Zvorniku i okolnim mjestima, uključujući pokušaje počinilaca da naknadno prikriju tragove zločina.
U tadašnjim zaključcima govorilo se o više od 8.000 ubijenih zarobljenih muškaraca, uglavnom dobi od 15 do 80 godina. Razmatrani su i različiti oblici nasilja koji su pratili masovna, grupna i pojedinačna pogubljenja, uključujući zlostavljanje i seksualno nasilje. Učesnici su upozorili da će utvrđivanje ukupnog broja i identiteta žrtava zavisiti od pronalaska stratišta i primarnih, sekundarnih i tercijarnih grobnica te od dovršetka forenzičkih istraživanja. Posebno su izdvojili teškoće pri identifikaciji osoba iz porodica u kojima nije bilo preživjelih srodnika koji bi mogli dati referentni uzorak za DNK analizu.








