U punoj multimedijalnoj sali Općine Novi Grad Sarajevo sinoć je održana promocija knjige „Crnotina pokraj Sarajeva – Zločini i žrtve Ahatovića i okoline kroz historiju“, autora Elvira Jahića, jednog od mještana Ahatovića koji je preživio masakr u tzv. „autobusu smrti”, 14. juna 1992. godine u mjestu Sokolina, nepunih 30 kilometara od Sarajeva, gdje se desio jedan od najvećih zločina nad Bošnjacima muslimanima počinjen od srpske vojske. U tom masakru ubijeno je 48 Elvirovih komšija.
Na promociju prve knjige ovog nadasve hrabrog čovjeka, borca za istinu i pravdu, došli su mnogobrojni Elvirovi prijatelji, komšije, rođaci, kao i predstavnici institucija i boračkih udruženja, kako bi mu pružili podršku i čestitali na hrabrosti i požrtvovanosti u svojoj tri decenije dugoj borbi, da počinioci ovog svirepog zločina konačno dođu pred lice pravde i odgovaraju za počinjene zločine.
Radeći na ovom izuzetno vrijednom dokumentu, Elvir je kroz sjećanja na 14. juni i ostale događaje iz ratnog perioda, ponovo sve proživljavao, ali ni trena nije posustao, naprotiv, istrajao je u svom naumu i uz pomoć prijatelja uspio završiti ovo historijsko djelo, koje će svjedočiti i budućim naraštajima kazivati o zločinima nad Bošnjacima, koje su počinile njihove komšije srpske nacionalnosti.
Promotori knjige bili su dr. sc. Zilha Mastalić Košuta, Avdo Huseinović i Semir Spahić, a voditelj promocije Alija Gluhović Brkanić.
Svjedočanstvo i historijski, memoarski dokument iz novije historije BiH
Dr. Zilha Mastalić Košuta, viša naučna saradnica na Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i jedan od recenzenata knjige, u svom izlaganju, kazala je da se radi o knjizi koja predstavlja svjedočanstvo i jedan historijski i memoarski dokument, iz novije ratne historije BiH. U ovom autobiografskom djelu autor je opisao lično, vrlo potresno svjedočanstvo o patnji, stradanju i preživljavanju stanovnika sarajevskih naselja Dobroševići, Ahatovići i Bojnik u priodu agresije na BiH 92-95. godina.
„Nakon što su snage JNA u organizaciji komande 4. Korpusa zauzele i učvrstile položaje na linijama u i oko Sarajeva u junu 92. godine, te snage koje su transformisane u Sarajevsko – Romanijski korpus vojske RS, također su okupirale i područje Ahatovića, Bojnika i Dobroševića i na tom području izvršile zločine protiv čovječnosti, zločine nad civilnim stanovništvom i ratnim zarobljenicima. Dio Bošnjačkog stanovništva i dio pripadnika TO Ahatovići zatvoreni su prvo u logoru Mali – Hangar u Rajlovcu. Autor knjige Elvir tada je bio 19-godišnji mladić također je zatvoren u logoru, gdje su uslovi bili jako teški i gdje su preživljavali izuzetno teške torture. Među vojnicima Sarajevsko – Romanijskog korpusa VRS bile su njegove komšije srpske nacionalnosti. Jahić je bio jedan od 56 ljudi koji su navodno povedeni na razmjenu i ukrcani u jedan autobus, a potom odvedeni u nepristupačno mjesto Sokolina kod Srednjeg, gdje su različitim vrstama oružja u tom autobusu izmasakrirani. Elvir je jedan od osam preživjelih iz tog teškog zločina . On je ostao živ, ali sa teškom povredom kičme“, navela je dr. Mastalić Košuta.
Knjiga donosi izuzetno bolne i potresne detaljne ispovijesti autora o tragediji koju je preživio. Prikazani su kompletni dijelovi Elvirovog dnevnika koji je on vodio upravo u tom periodu maja i juna 92. pa tako čitalac jasno može steći sliku o tim dešavanjima.
Borba za pravdu i dostojnu kaznu za počinitelje zločina
„Važan segment je i njegova borba za pravdu i dostojnu kaznu za počinitelje ovog teškog zločina, kao svjedok bio je u Hagu i u Sarajevu u predmetima protiv izvršilaca zločina. Može se reći da je on ponovo proživljavao istu borbu i da su se stare rane ponovo otvorile. Međutim, ono što bih naglasila jeste da njegova hrabrost, istrajnost i borba za istinu trebaju služiti kao motiv i putokaz brojnim drugim žrtvama, da svjedoče pred sudovima i da zapišu sve ono što su vidjeli i proživjeli, da u naslijeđe sadašnjim i budućim generacijama u BiH ostave istinu o periodu agresije na BiH. Važan segment knjige su podaci o drugim događajima vezani za područje koje se historijski u ranijem periodu zvalo Crnotina i obuhvatalo je 13 tadašnjih sela među kojima su Ahatovići, Bojnik i Dobroševići“, naglasila je dr. Mastalić Košuta.
Četvrta decenija od zločina u Sokolini, niko nije odgovarao
Iskazavši svoje zadovoljstvo što je jedan od promotora i rencenzenata prve knjige Elvira Jahića, Avdo Huseinović je kazao da je Elvir jedan od rijetkih autora – istraživača, savremenika, svjedoka zločina. Huseinović ističe da je Elvirov istraživački pristup fascinantan. „On se pored perioda agresije na BiH od 1992. do 1995. godine bazirao i na Osmanski period, na period Austro – Ugarske vladavine, a posebno važan je period kraljevine SHS, čime se autor detaljno bavi agrarnom reformom, bavi se ekonomskim genocidom nad Bošnjacima, kada je vršena nevjerovatna otimačina Bošnjačke zemlje. Mi smo ušli u četvrtu deceniju od zločina nad Bošnjacima Bojnika, Dobroševića i Ahatovića iz juna 92. godine, a još ni na vidiku nemamo sudskog epiloga i to je ono što naravno najviše proganja porodice žrtava, ali i svi mi ostali se nećemo smiriti zbog te nevjerovatne i neobjašnjive pojave. Iako nema optužnice ni sudske presude, planeri, izvršioci genocida će vjerovatno u decenijama koje dođu kazati, da zločina nije ni bilo“, kazao je Huseinović i dodao:
„Ovaj slučaj velikog nekažnjenog zločina jeste nešto što moramo uvijek iznova napominjati, protestvovati A sada imamo u pravosudnim institucijama neke čudne vjetrove, čudne okolnosti, imamo neobjašnjiv pristup prema zločinima nad Bošnjacima. Elvir Jahić je jedan od najvažnijih svjedoka pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu, i on će biti važan prilog historiji čovječanstva. Neosporne su Haške presude. Za zločin Ahatovića imamo slučaj upravnika logora iz Rajlovca i brojnih egzekutora koji su već od 1996. godine našli svoje utočište u agresorskoj Srbiji. Kako god završi sudska priča zločina, taj juni iz 1992. godine nikada neće proći“, zaključio je Huseinović.
Svjedočenje o svirepom zločinu
Grafički urednik knjige Semir Spahić je kazao da je u svom dugogodišnjem radu pripremao oko 30 knjiga, kao autor, koautor, recenzent itd. ali da mu je knjiga Elvira Jahića bila jedna od najtežih, sa emotivnog aspekta.
“Elvir Jahić je napravio knjigu koja je i dokument, svjedočenje i sve ono što jedna knjiga može biti. Elvira Jahića poznajem dugo, jer sam kao novinar svake godine pratio obilježavanje godišnjice masakra u Sokolini, nakon čega smo počeli raditi na njegovoj knjizi koja nas je zbližila i postali smo bliski prijatelji. Činjenica da se u ovoj knjizi nalazi nekoliko desetina fotografija i skeniranih dokumenata govori da je Elvir duboko istraživao kako bi napravio knjigu. Napisati ovakvu knjigu je jedan težak posao, ovo je jedan težak emotivni naboj koji čovjeka ubija, pogotovo zbog činjenice da je Elvir preživio masakr. To sve nam govori kolikoje Elvir hrabar i da je uspio završiti knjigu“, kazao je Spahić.
Na samom kraju promocije prisutnima se obratio i sam autor Elvir Jahić, koji se prije svega zahvalio svima koji su došli na promociju i iskazali mu poštovanje, a potpom i onima koji su finansijski i na drugi način pomogli da ovo historijski važno djelo izađe iz štampe i dođe u ruke čitatelja.
On se prije svega zahvalio svojoj supruzi Suadi, koja ga kroz život podstiče i pomaže mu da istraje u svojoj borbi za pravdu i kažanjavanje zločinaca koji su u jednom danu uništili njegovu mladost i mladost desetina momaka i djevojaka naselja Dobroševići, Ahatovići i Bojnik.
Elvir je također kazao da knjiga nije komercijalnog karaktera i neće se prodavati, bit će podijeljena porodicama šehida i civilnih žrtava rata, školama, bibliotekama, arhivima, kao i svim dobronamjernim osobama koje iskažu želju, do isteka odštampanih primjeraka.
Sponzori štampanja knjige “Crnotina pokraj Sarajeva – Zločini i žrtve Ahatovića i okoline kroz historiju”, bili su Javna ustanova Fond memorijala KS, Općina Novi Grad Sarajevo, kao i Općina Ilijaš i Udruženje RVI Novi Grad Sarajevo.
Na Elvirovoj duši vječno će ostati ožiljci, kao i oni od ranjavanja, jedno bolno sjećanje na ljude koji su u prosjeku imali između 20 i 30 godina. Bila je to mladost jednog naselja, a svi oni su osuđeni na smrt.