Konferencije

 

2025.

Završena konferencija u Skoplju čiji je suorganizator Institut za istraživanje zločina protiv čovječnostii međunarodnog prava

Međunarodna konferencija povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici, pod nazivom „Međunarodno pravo, politika i sjećanje: 30 godina od genocida u Srebrenici", uspješno je održana u prostorijama Fondacije za balkanske studije u Skoplju.

Institut suorganizator konferencije u Parizu: "Genocid u Srebrenici: Suđenja za historiju?" 

Od 1. do 2. jula 2025 godine u Parizu je održana međunarodna konferencija "Genocid u Srebrenici: Suđenja za historiju?".

Održan naučni skup „Srebrenica – 30 godina od genocida: kontinuitet zločina, negiranja i nestali”

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci danas je održan naučni skup „Srebrenica – 30 godina od genocida: kontinuitet zločina, negiranja i nestali”.

Na Univerzitetu u Sarajevu održana radionica „Negiranje genocida: historija, taktike i odgovori“

U Rektoratu Univerziteta u Sarajevu održana je radionica kao rezultat međunarodne saradnje Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Studentskog parlamenta UNSA i Genocide Studies Programa Yale Univerziteta.

Radionicu je otvorio dr. sc. Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

Uvodna prodavanja studentima Univerziteta u Sarajevu održali su Dr. David Simon, direktor Genocide Studies Programa na Univerzitetu Yale i dr. sc. Hikmet Karčić, naučni saradnik Instituta.

U fokusu su bili historijski pregled, savremene strategije negiranja genocida u Bosni i Hercegovini, kao i odgovori akademske zajednice na ovaj sve prisutniji izazov.

- Poseban fokus stavljamo na prijenos znanja studentima i želimo da ovom aktivnošću približimo njihova zanimanja ostvarujući saradnju s najprestižnijim svjetskim univerzitetima. Ova saradnja je potvrda međunarodne pozicije Instituta kao najznačajnije naučne ustanove u Bosni i Hercegovini u oblasti naučnog proučavanja genocida – naveli su organizatori skupa iz navedenog instituta.

Direktor te ustanove Muamer Džananović kazao je da su u saradnji Instituta i generalno Sarajevskog univerziteta s najprestižnijim svjetskim univezitetima - na šta su u ovim institucijama ponosni, za bosanskohercegovačko društvo i državu posebno bitne teme o devedesetim godinama proteklog stoljeća jer oblikuju njihovu sadašnjost i budućnost.

- Unutar Instituta, mi ćemo fokus ubuduće staviti na edukaciju studenata; pokušavamo  da ih zainteresiramo o ovim temama – rekao je.

U vezi s negiranjima da je u Srebrenici počinjen genocid  jula 1995. godine, Džananović podsjeća da bi u politički kompleksnom bh. društvu, u kojem institucije ne čine dovoljno na sudskom procesuiranju negatora, idealno bilo kad bi u cijeloj državi postojali obrazovni programi za učenje o onome što su  najveći svjetski sudovi utvrdili kao istinu - da je u Bosni i Hercegovini počinjen genocid.

- Međutim, realnost je drugačija i mi kao akademska zajednica pokušavamo učiniti sve što možemo te su i današnja radionica, kao i druge aktivnosti, pokušaj da mladima prenesemo znanje o devedesetim godinama – rekao je direktor Instituta.

Husana Delalović, predsjednica Skupštine Studentskog parlamenta u Sarajevu, kazala je da već sama zainteresiranost njenih vršnjaka za prisustvo ovoj radionici govori o interesu za navedene teme i za njegovanje kulture sjećanja na genocid počinjen u Srebrenici.

Upitana da li na fakultetima uče dovoljno o tome i na koji način akademska zajednica približava mladoj generaciji dešavanja iz devedesetih, Delalović odgovara da stanje nije  zadovoljavajuće, ali i da pozitivne najave govore da će na Pravnom fakultetu biti posvećeno više pažnje izučavanju genocida u Srebrenici.

- Dakle, ima želje i volje da imamo predmet koji će biti posebno posvećen studijama o ovom genocidu, što je zaista bitno – rekla je Delalović čija generacija, po njenim riječima, na dosta težak i emotivan način percipira bosanskohercegovačku zbilju s početka devedesetih mada se trudi sagledati činjenice objektivno i dostojanstvno napominjati i učiti one koji malo znaju o tome ili ne znaju ništa.

Najbolji odgovor akademske zajednice, pa i njenih najmlađih članova, na izražena negiranja genocida uprkos tome što je u Bosni i Hercegovini na snazi zakon koji to zabranjuje, jeste intenzivno i stručno istraživanje o zločinu i što glasnije opominjanje o posljedicama.

Hikmet Karčić, naučni saradnik u Institutu, ističe da je u odgovarajućem istraživanju primijećen isti obrazac negiranja zločina počinjenih tokom proteklog rata u BiH na pijaci Markale u Sarajevu, na Kapiji u Tuzli, u prijedorskoj regiji i u Srebrenici, a manifestuje se negiranjem odmah po izvršenim zločinima i isticanjem istih 'argumenata' i dan-danas.

- To pokazuje da zločinačka propagandna mašinerija, koja je postojala  i prije 30 godina, koristi jednako iste argumente za negiranje i prikazuje da su „Markale podmetnute“, „da na Kapiji nije stradalo toliko ljudi“, „da nije bilo bijelih traka“, „da kosti žrtava ukopanih u Potočarima nisu ljudske nego životinjske“ itd., itd. – rekao je Karčić.

Najbolji način borbe protiv negiranja je ustrajno 'naučno poništvanje' takvih izjava i potpuno medijsko ignorisanje negatora, smatra on.

Radionica održana danas u Rektoratu Sarajevskog univerziteta jedan je od brojnih događaja povodom 30. godine od počinjenog genocida u Srebrenici, najvećeg zločina u srcu Evrope nakon Drugog svjetskog rata. 

Održana međunarodna naučna konferencija „Srebrenica 30 godina poslije genocida: sjećanje, odgovornost i izazovi negiranja“

Koncertom Sarajevske filharmonije u Narodnom pozorištu, na kojemje izvedeno djelo "Kindertotenlieder" (Pjesme mrtvoj djeci) slavnog kompozitora Gustava Mahlera sinoć je zatvorena trodnevna međunarodna naučna konferencija Univerziteta u Sarajevu – „Srebrenica 30 godina poslije genocida: sjećanje, odgovornost i izazovi negiranja“. Djelo koje je izvedeno predstavlja ciklus pjesama koje na snažan i potresan način izražavaju bol roditeljskog gubitka i krhkost ljudskog života. Orkestar je  predvodila maestra Samra Gulamović, a kao solistica je nastupila mezzosopranistica Amila Ravkić. U sklopu koncerta je također prikazan i video esej u režiji Danisa Tanovića, koji kombinira fotografije Damira Šagolja s poezijom Faruka Šehića. Koncertom je odana počast ne samo djeci stradaloj u srebreničkom genocidu, već i djeci koja su stradala u ratovima i sukobima širom svijeta.

Tokom jučerašnjeg dana, učesnici konferencije posjetili su Memorijalni centar Srebrenica i sva stratišta na putu do Potočara. Preko 40 najeminentnijih naučnika i istraživača sa 20 univerziteta iz cijelog svijeta, imali su mogućnost da iz prve ruke vide materijalne dokaze, objekte i područja na kojima se provodio genocid nad Bošnjacima u Srebrenici i oko nje.

Obilazak je započeo posjetom fudbalskom igralištu u Novoj Kasabi, gdje je preko 1300 muškaraca zarobljeno, privedeno i deportovano u skladište u Kravici gdje su u konačnici ubijeni na najmučkije načine, a sve detalje oko progona i stradanja na lokalitetima je kroz edukativnu turu predstavio dr. sc. Hikmet Karčić, naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA. Nakon toga, u Memorijalnom centru Srebrenica održano je kratko predavanje u kojem je direktor centra dr. Emir Suljagić detaljno pojasnio historijat memorijala i šta sve on predstavlja kao monument sjećanja na najveći genocid u svijetu nakon II svjetskog rata, nakon čega je prikazan film „Jedna sedmica u julu“. Po završetku obilaska centra, učesnici su odali počast ubijenim žrtvama srebreničkog genocida na mezarju u Potočarima.

„Ovom posjetom zaokružili smo ovogodišnju konferenciju, s ciljem da ovi ugledni naučnici i profesori iz cijelog svijeta, vide na licu mjesta kako je izgledala organizacija, egzekucija, ali u konačnici i pokušaj prikrivanja genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i oko nje. Ova posjeta je izuzetno važna, jer će oni sutra svoja iskustva iz Potočara prenositi kroz predavanja i naučne radove studentima širom svijeta, kako istina nikada ne bi bila zaboravljena“, istakao je dr. Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.

Konferencija je dio niza naučnih i kulturno-umjetničkih programa pod nazivom „Odgovornost za budućnost“, koje Univerzitet u Sarajevu organizira tokom cijele godine, kako bi se obilježili važni datumi iz historije Bosne i Hercegovine – trideset godina od genocida u Srebrenici i trideset godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Institut suorganizator naučnog skupa povodom 30 godina od zločina na Tuzlanskoj kapiji

Na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli jučer je održan međunarodni naučni skup pod nazivom „TUZLANSKA KAPIJA – 30 GODINA POSLIJE“, posvećen obilježavanju tridesete godišnjice masovnog zločina počinjenog u Tuzli 25. maja 1995. godine. Suorganizatori skupa bili su Univerzitet u Tuzli i Univerzitet u Sarajevu – Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Skup je podržan od Grada Tuzle i održan je pod visokim pokroviteljstvom člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, prof. dr. Denisa Bećirovića.

Skup su uvodnim izlaganjima otvorili rektorica Univerziteta u Tuzli prof. dr. Nermina Hadžigrahić, direktor Instituta dr. sc. Muamer Džananović, gradonačelnik Tuzle dr. sc. Zijad Lugavić i savjetnica člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine prof. dr. Dženeta Omerdić.

Rektorica Hadžigrahić istaknula je važnost kolektivnog pamćenja i iskazivanja društvene odgovornosti organiziranjem ovakvih skupova, zahvalivši svim učesnicima i Institutu na saradnji.

Direktor Instituta dr. Muamer Džananović naglasio je da naučna zajednica ima odgovornost da čuva istinu o zločinima i spriječi njihovo zaboravljanje i negiranje. Posebno je ukazao na drastičan nesklad između jasno utvrđenih činjenica i institucionalnog negiranja zločina, koje se danas provodi kroz pseudonaučna istraživanja, propagandne filmove i medijske konstrukcije, pri čemu se posebno ističu pokušaji manipulacije u režiji institucija Republike Srbije.

Gradonačelnik Lugavić istakao je da Tuzla neće šutjeti dok god svi odgovorni za ratni zločin nad civilnim stanovništvom ne budu privedeni pravdi. Podsjetio je da je u tom zločinu ubijena 71 mlada osoba, prosječne starosti 23 godine, dok je više od 150 civila ranjeno. Najmlađa žrtva bio je dvogodišnji Sandro Kalesić.

Savjetnica člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, prof. dr. Dženeta Omerdić, upozorila je da fokus ne smije ostati samo na Novaku Đukiću, već da se mora otvoriti pitanje odgovornosti šireg spektra aktera. „Nakon 30 godina, moramo otvoriti pitanje šire odgovornosti“, poručila je Omerdić.

Među izlagačima na skupu bila je i Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, koja je istaknula da je Đukić u Srbiji pronašao utočište i da se tamo tretira kao „nacionalni heroj“, što predstavlja ozbiljnu prepreku u suočavanju s prošlošću. „Nadam se da će studenti i novi društveni pokreti u Srbiji otvoriti prostor za odgovorno preispitivanje prošlosti“, kazala je Biserko.
Govore su održali i prof. dr. Edin Mutapčić (Univerzitet u Tuzli), prof. dr. Goran Šimić (Univerzitet „Vitez“), prof. dr. Enis Omerović (Univerzitet u Zenici), te Jelena Stevančević iz Fonda za humanitarno pravo iz Srbije. Ispred Instituta za istraživanje zločina, osim direktora Džananovića, učešće su uzeli i dr. sc. Sabina Subašić-Galijatović, dr. sc. Merisa Karović-Babić te dr. sc. Hikmet Karčić.

Tokom skupa ukazano je na ozbiljne propuste pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine u procesuiranju ratnih zločina, kao i na izostanak regionalne saradnje u isporučivanju osuđenih počinilaca. Posebno je istaknuto da ni nakon tri decenije niko, osim Novaka Đukića – koji kaznu ne izdržava jer se nalazi u Srbiji koja odbija njegovo izručenje – nije odgovarao za granatiranje Kapije, kao ni za brojne druge zločine počinjene u Tuzli i njenoj okolini.

Međunarodni naučni skup „TUZLANSKA KAPIJA – 30 GODINA POSLIJE“ potvrđuje opredijeljenost akademske i naučne zajednice da aktivno doprinese borbi protiv negiranja zločina i očuvanju istine za buduće generacije.

Važno je napomenuti da je Institut za istraživanje zločina ove godine dao doprinos i u izradi dokumentarnog filma “Kapija – zakletva tuzlanskoj mladosti”, autorice Azre Kalesić, koji je premijerno prikazan u Narodnom pozorištu Tuzla.

Održana naučna tribina „Zločin u Ahmićima: historijski kontekst, presude i važnost pamćenja“

U Kinosali u Vitezu održana je naučna tribina pod nazivom „Zločin u Ahmićima: Historijski kontekst, presude i važnost pamćenja“. Tribinu je organizovao Univerzitet u Sarajevu – Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, u saradnji s Udruženjem građana žrtava rata ’92–’95 „16. april Ahmići“ i BZK „Preporod“ Vitez. Tribina je organizirana povodom 32. godišnjice stravičnog zločina koji je HVO počinio nad bošnjačkim stanovništvom Ahmića, Donje Večeriske i drugih naselja općine Vitez.

U okviru tribine o temama vezanim za zločin govorili su dr. sc. Muamer Džananović, direktor Instituta, i dr. sc. Zilha Mastalić Košuta, viša naučna saradnica Instituta. Tribinu je moderirao Damir Bešić, predsjednik BZK „Preporod“ Vitez.

Dr. sc. Muamer Džananović u svom izlaganju govorio je o detaljima zločina, fokusirajući se na negatorski narativ u konkretnom slučaju zločina u Ahmićima. Naveo je brojne primjere negiranja i revizionizma već u prvim danima nakon što je čitav svijet vidio razmjere monstruoznih zločina u Ahmićima. Ovi pokušaji su dolazili s političkog vrha, od Franje Tuđmana, predsjednika Hrvatske, do presuđenih ratnih zločinaca odgovornih za ovaj zločin, koji su na sve moguće načine pokušavali skinuti odgovornost sa sebe i HVO-a. Također je u svom izlaganju istakao neke pozitivne i negativne primjere memorijalizacije zločina nad drugim narodima, kao primjere iz kojih treba izvući pouke. Džananović je, između ostalog, rekao:

“U vremenu u kojem se sistematski nastoji relativizirati i potisnuti istina o zločinima počinjenim tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, vi u Ahmićima predstavljate svijetli primjer onoga što se popularno naziva 'kulturom pamćenja'. Održavanje memorije o nevinim žrtvama, suprotstavljanje revizionizmu i njegovanje istine nisu samo moralna dužnost prema prošlosti, nego i nasušna potreba naše sadašnjosti i budućnosti. Zločin u Ahmićima, iako dokazan i presuđen pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, i dalje se pokušava prikazati kao incident ili zamagliti lažnim narativima. Revizionizam, bilo da dolazi iz političkih centara Hrvatske ili iznutra, iz Bosne i Hercegovine, predstavlja otvoreni napad na istinu, pravdu i dostojanstvo žrtava. Zato je važno da ustrajemo u borbi protiv negiranja i umanjivanja zločina, jer ta borba nije samo pravna i historijska, nego duboko moralna. Revizionističke politike koje danas slave presuđene ratne zločince, negiraju genocid, promovišu knjige koje falsifikuju prošlost, zapravo stvaraju ambijent u kojem se zločin ne osuđuje nego nagrađuje. U takvom ambijentu poruka novim generacijama nije 'nikad više', nego 'može se opet'. Upravo zato, naš rad – i naučni i institucionalni, ali i vaša posvećenost na lokalnom nivou – ima neprocjenjivu vrijednost. Naše sjećanje nije samo čin pijeteta, ono je akt otpora i garancija da budućnost neće biti sagrađena na zaboravu.”

Dr. sc. Zilha Mastalić Košuta u svom izlaganju analizirala je sistemsku pozadinu i brutalnu realizaciju zločina nad Bošnjacima u Ahmićima i okolnim mjestima 16. aprila 1993. godine. Detaljno je iznijela pripreme, propagandnu kampanju i sam čin zločina, koji je uključivao masovna ubistva, paljenje bošnjačkih kuća i planiranu likvidaciju civila – uključujući žene i djecu – s ciljem stvaranja teritorijalnog kontinuiteta pod kontrolom HVO-a. Izlaganje je završila kontekstualizacijom zločina kroz prizmu odgovornosti osuđenih ratnih zločinaca, ukazujući na njegovu sistemsku prirodu i presude koje su uslijedile pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju. Mastalić Košuta je, između ostalog, istakla:

“U Ahmićima je ubijeno 116 osoba. Ubijeni stanovnici bili su najvećim dijelom stariji ljudi, žene, djeca i dojenčad. Spaljivane su kompletne porodice. Ubijeno je 11 djece, među kojima i beba od tri mjeseca. Petero djece nije se moglo prepoznati na prvoj identifikaciji zbog masakriranja i spaljivanja leševa. Neka djeca su prije ubistva najsvirepije mučena… Zločin u Ahmićima je izuzetno težak ratni zločin i jedan od najmonstruoznijih zločina nad bošnjačkim stanovništvom, izvršen planski, organizovano i sistematski. Zločin u Ahmićima poslužio je i da se podstakne 'humano preseljenje stanovništva' za razmjenu i homogenizaciju teritorija između Hrvata, Srba i Bošnjaka, u svrhu podjele Bosne i Hercegovine, dogovorene između Tuđmana i Miloševića, odnosno Karadžića i Bobana. Primarna svrha zločina bila je da se istrijebe Bošnjaci s tog područja, što potvrđuju ubistva, paljenje njihove imovine i stoke, a dio njih je zatočen u logorima ili deportovan. Konačni cilj tih djela bio je širenje straha među stanovništvom, kako bi pripadnike te konkretne etničke grupe zauvijek odvratilo od povratka u njihove domove. Napad nije bio tek pojedinačni incident ili nešto do čega je došlo bez odobrenja, i što je izvršila neposlušna frakcija HVO-a ili Vojne policije. Radilo se o dijelu opće kampanje u dolini rijeke Lašve, čija je namjera bila da se kroz sistematski i rasprostranjeni napad postigne istrebljenje Bošnjaka i promjena demografske strukture, što je bio preduslov za neograničenu dominaciju Hrvata na tom području.”

Tribina je bila dio zvaničnog programa obilježavanja 32. godišnjice zločina, pod pokroviteljstvom dr. Denisa Bećirovića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Refika Lende, potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, i Vlade SBK.

Naučni skup „Instrumentalizacija i politizacija nacionalnih prava: Deklaracija 'Svesrpskog sabora' kao kontinuitet velikodržavne politike“

U Svečanoj sali Rektorata Univerziteta u Sarajevu održan je naučni skup „Instrumentalizacija i politizacija nacionalnih prava: Deklaracija 'Svesrpskog sabora' kao kontinuitet velikodržavne politike“.

2024.

Međunarodni naučni skup  „Političko nasilje: Historijski konteksti i savremeni izazovi”

 

2015.

Međunarodna konferencija "Srebrenica 1995-2015: Evaluacija naslijeđa i dugoročnih posljedica genocida"

Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Univerzitet u Tuzli i Memorijalni centar Srebrenica – Potočari Spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine, organizirali su konferenciju u čijem radu je uzelo učešće 75 istraživača koji su pridali značaj ovoj temi iz cijeloga svijeta – od Evrope, preko Amerike do Australije. Renomirani naučnici i istraživači prezentirali su svoja istraživanja, stavove i osvrte sa stajališta različitih naučnih disciplina kritički promišljajući društvene, političke, historijske, demografske, psihološke, kulturne, edukativne i ekonomske posljedice počinjenog genocida, kako za samu Srebrenicu, tako i za Podrinje, te Bosnu i Hercegovinu u cjelosti. Radovi prezentirani na konferenciji predstavljaju obiman i sistematizovan doprinos sagledavanju nedavne prošlosti i zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, kao i onog najtežeg, zločina genocida koji su izvršeni nad stanovništvom Bosne i Hercegovine u sigurnim zonama Ujedinjenih nacija, gradovima pod opsadom i svim okupiranim područjima. U prezentiranom saznajnom fondu naučnoistraživačka i šira javnost dobiva pristup novim naučnim saznanjima i upotrebljivo bogatstvo izvorne građe kojom se vrlo studiozno konstatuje širi društveni i politički kontekst u kojem je izvršena agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, njeni korijeni, uzroci, ciljevi, razmjere i posljedice. Multidisciplinarnim i interdisciplinarnim pristupom sagledavaju se svi aspketi izvršenog genocida, te pokušavaju dati barem djelimični odgovori na pitanja koja mogu doprinijeti prevenciji genocida. Istovremeno, pozicionira se i odgovornost zločinaca i rezultati sudske prakse u procesuiranim i predmetima koji su još uvijek u sudskom postupku i proceduri.

2012.

Međunarodna naučna konferencija "Politički i vojni značaj odbrane Sarajeva 1992-1995. godine"

– U organizaciji Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i Ministarstva za boračka pitanja Vlade Kantona Sarajevo u Sarajevu je 29. februara i 1. marta 2012. održana Međunarodna naučna konferencija Politički i vojni značaj odbrane Sarajeva 1992-1995. godine. Na Konferenciji je učestvovalo 76 istraživača sa naučnim saopštenjima iz zemlje i inostranstva. Koncepcija Konferencije obuhvatala je uvodna izlaganja i četiri tematske cjeline. Raznorodnost i raznovrsnost sadržaja brojnih naučnih istraživanja u okviru raznih nauka i naučnih disciplina su ukazala na multidisciplinarni pristup istraživanju teme Politički i vojni značaj odbrane Sarajeva 1992-1995. godine. Prezentirani rezultati istraživanja predstavljaju značajan doprinos razvoju nauke i naučnih saznanja u okviru nauke i naučnih disciplina, s jedne, ali istovremeno ukazuju i na potrebu užeg dimenzioniranja rezultata predmetnih istraživanja, nastavka istraživanja i mogućnost i potrebu organizacije naučnih konferencija pod istim naslovom, ali u okviru posebnih nauka i njihovih naučnih disciplina, s druge strane.

2009.

Međunarodna naučna konferencija Genocid u Bosni i Hercegovini – Posljedice Presude Međunarodnog suda pravde”

– U organizaciji Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu u Potočarima je 10. i 11. jula 2009. održana Međunarodna naučna konferencija Genocid u Bosni i Hercegovini – Posljedice Presude Međunarodnog suda pravde”. Na Konferenciji, na kojoj je učestovalo 76 učesnika iz Bosne i Hercegovine i inostranstva, razmatrana su aktuelna pitanja savremenih naučnih istraživanja genocida u Republici Bosni i Hercegovini na kraju dvadesetog stoljeća, kao i tretman bitnih aspekata i dimenzija genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine, sa posebnim akcentom na Presudu Međunarodnog suda pravde i njene implementacije. Organizovanje rada Konferencije je ostvareno kroz međusobno povezane specifične tematske cjeline: Presuda Međunarodnog suda pravde: Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore (26. februar 2007.) i njene implikacije; Planiranje, pripremanje, organizovanje i izvođenje agresije i genocida u Republici Bosni i Hercegovini; Negiranje genocida i sjećanje na genocid. Konferencija je ukazala na ozbiljne historijske, političke, pravne, kulturne, bezbjednosne i druge implikacije Presude Međunarodnog suda pravde u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore. Ova konferencija je održana na jednom od mjesta zločina genocida, te je njenim organizovanjem, zajedno sa preživjelim žrtvama genocida, na Evropski dan sjećana na genocid u sigurnoj zoni UN-a Srebrenici, upućena poruka najutjecajnijim političarima svijeta kako bi spasili savremeno čovječanstvo i civilizaciju, očuvali najviše ljudske vrijednosti i ljudska prava. Također je izraženo uvjerenje da će sadašnje i buduće generacije iz svih dosadašnjih zločina genocida, u interesu budućnosti savremenog čovječanstva i civilizacije, izvući historijsku poruku o potrebi jačanja, razvijanja i ujedinjavanja svih antifašističkih snaga, bez obzira na nacionalnu, etničku, rasnu, vjersku, ideološku ili političku pripadnost i opredijeljenost, u strategiji sprečavanja i kažnjavanja zločina genocida. Na Konferenciji su prikazana i dva dokumentarna filma (Istina o stradanju na teritoriji Nevesinja 1992. godine i Geografija genocida u istočnoj Bosni), te je otvorena privremenamuzejska izložbena postavka Genocid u sigurnoj zoni UN-a, Srebrenica, jula 1995.

2008.

Međunarodna naučna konferencija "Obilježavanje šezdeset godina Konvencije o genocidu"

 – U Sarajevu je, u organizaciji Instituta, 26. marta 2008. održana Međunarodna naučna konferencija Obilježavanje šezdeset godina Konvencije o genocidu. U 2008. svijet je obilježio 60 godina Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, koja spada u korpus najznačajnijih međunarodnopravnih dokumenata, u tekovine ljudske civilizacije, kao rezultat iskustva međunarodne zajednice iz holokausta i genocida u Drugom svjetskom ratu. Bosna i Hercegovina je, nažalost, višestruko historijsko svjedočanstvo da je dvadeseto stoljeće – stoljeće genocida. Njega je obilježila monstruozna neljudska težnja da se istrijebe cijele nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe kao takve, da im se onemogući biološki, kulturni, socijalni i ekološki opstanak. Viziju Rafaela Lemkina o tome da će Konvencija biti garant vječne pobjede nad fašizmom, nacizmom i genocidnim barbarizmom izdao je i ponizio genocid u Ruandi, zatim nad bosanskim Muslimanima – Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, kao i u Darfuru. Iako je Konvencija na početku dočekana sa dobrodošlicom, kritička pitanja i komentari ubrzo su dominirali u raspravama mnogih istraživača. Brojni naučni i stručni radnici i analitičari i danas vode raspravu o definiciji genocida, zabranjenim aktima, namjeri, odbijenim prijedlozima da se u taj dokument uključe političke grupe, te kulturni genocid, kao i drugim pitanjima, ukazujući na potrebu redefinisanja genocida. Početkom devedesetih godina XX stoljeća Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija animiralo je Konvenciju o genocidu, inkorporiranjem definicije genocida u statute novoformiranih ad hoc krivičnih sudova za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Ruandu (ICTR). Tako je prošlo skoro pola stoljeća prije nego je Konvencija o genocidu konačno primijenjena u konkretnom sudskom procesu. Do sada su navedeni međunarodni krivični sudovi u više slučajeva donijeli presude protiv pojedinaca optuženih za genocid. Tužba koju je 1993. Republika Bosna i Hercegovina pokrenula protiv Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i CrnaGora) za genocid pred Međunarodnim sudom pravde bila je prvi test za utvrđivanje odgovornosti učešća države u genocidu prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.

2007.

Međunarodna konferencija "Timely Reaction to Genocide: Genocide Study and Prevention"

– U Sarajevu je, u organizaciji Instituta u saradnji sa International Association of Genocide Scholars, (Washington), od 9. do 13. jula 2007. održana Sedma bijenalna konferencija Međunarodne asocijacije istraživača genocida, na temu Timely Reaction to Genocide: Genocide Study and Prevention. Konferencija je okupila rekordan broj najeminentnijih istraživača holokausta, genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava iz čitavog svijeta i pružila im jedinstvenu priliku da se na mjestu najstravičnijeg zločina u Evropi u drugoj polovini dvadesetog stoljeća, oči u oči, suoče sa realnošću i mjestom izvršenja genocida. Oko 800 učesnika i gostiju iz SAD, Izraela, Ruande, Koreje, Armenije, Indonezije, Kambodže, Gane, Kanade, Francuske, Italije, Danske, Hrvatske, Grčke, Poljske, Velike Britanije, Turske, Indije, Ugande, Porto Rika, Argentine, Gvatemale, Bosne i Hercegovine i drugih zemalja, koji fenomen genocida istražuju sa stanovišta raznih nauka i naučnih disciplina. Panel-rasprava je bilo 85, pri čemu je u svakoj izloženo od 6-8 referata. Osim rada u plenumu i panelima, svi učesnici i gosti Konferencije prisustvovali su otkrivanju masovne (sekundarne) grobnice u Budaku, Potočari i dženazi na mezarju ekshumiranih i identifikovanih žrtava genocida “sigurne zone” UN-a Srebrenica, u Memorijalnom centru u Potočarima. Svakodnevno su za učesnike i goste Konferencije organizovani prijemi, radni sastanci, promocije knjiga (Institut je promovirao osamnovih izdanja), pozorišne (“Lemkinova kuća” i predstava Roberta Sklota) i filmske predstave (prikazani su filmovi “Grbavica”, zatim“Cant’t Do it in Europe”, Indonezija 1965. i “New Year Baby”, kambodžanski film), pjesnički susreti (akademik Abdulah Sidran, Petar Balakian i Choman Hardi), dokumentarne izložbe (“Aegist Trust/UN Exhibition”; “Beyond Genocide”; “Cultivating Compassion”; “Srebrenica Photo Exhibition” i “Genocide in the UN Safe Area of Srebrenica, July 1995”.). Uokviru Konferencije dodijeljene su i tri novčane nagrade učenicima (srednjoškolcima) – autorima najboljih radova na temu genocida. Objavljivanje konkursa i izbor najboljih radova obavljen je u organizaciji Prosvjetno-pedagoškog zavoda Kantona Sarajevo. Na Konferenciji predmet razmatranja su bili razni aspekti i pristupi istraživanja holokausta, genocida, te drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, kao i prezentirana bogata i raznovrsna saznanja na bazi istraživanja u raznim dijelovima svijeta. Najvažniji učinak Konferencije je činjenica da je genocid u Bosni i Hercegovini postao predmetom zanimanja velikog broja svjetski eminentnih stručnjaka, a da je mnogima, koji su genocid u Bosni i Hercegovini svodili na razmjere “građanskog rata jednih protiv drugih”, postalo nesumnjivo jasno da se radi o klasičnoj agresiji na Bosnu i izvršenom genocidu nad Bošnjacima. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu ovom se prilikom uvrstio u krug vodećih i relevantnih institucija u oblasti istraživanja genocida. I o jednomi o drugom svjedoče brojni pozivi za saradnju sa Institutom, iz SAD-a, Kanade, Brazila, Argentine, Gane, Ruande, Ugande, Kuvajta, Izraela i Palestine, Armenije, Gruzije, Poljske, Kambodže, Koreje, Tajlanda i Australije.

2005.

Međunarodna naučna konferencija "Genocide Against Bosniaks of UN Safe Area Srebrenica in July1995. – Lessons for Future Generation"

– U Srebrenici (Potočarima) i Sarajevu je, u organizaciji Instituta u saradnji sa The University of North Carolina, Charlotte (USA), od 11. do 15. jula 2005, održana Međunarodna naučna konferencija Genocide Against Bosniaks of UN Safe Area Srebrenica in July1995. – Lessons for Future Generation, Srebrenica (Potočari) – Sarajevo. Tema ovog naučnog skupa, na kojem je podneseno 120 naučnih saopštenja bila je precizno formulisana i ograničena na julske dane 1995. godine, koji su, nažalost, potresli svijet. Riječ je o genocidu nad Bošnjacima (1992-1995.) kakav se u Evropi nije dogodio od Drugog svjetskog rata. Njegova kulminacija je sažeta u svega četiri julska dana 1995. (13, 14, 15. i 16. juli), kada je svakog dana vršena organizovana egzekucija po 2.000 nedužnih ljudi, ubijenih samo zato što su pripadali narodu koji se našao na putu širenja lebensrauma u okviru jednog velikodržavnog projekta. Monstruoznost zločina i njegov značaj, te činjenica da je višednevni masakr fertilnih muškaraca povezan sa dvodnevnom deportacijom žena i djece i lepezom kodifikovanih i nekodifikovanih zločina, bio je samo vrh ledenog brijega genocida nad Bošnjacima okupiranih mjesta Republike Bosne i Hercegovine i gradova u opsadi. Na Konferenciji su učestvovali istraživači i studenti iz više država sa svih kontinenata, iz raznih nauka i naučnih disciplina. Naučna rasprava je bila artikulisana kroz tri tematske cjeline: kontekst događaja, rekonstrukcija događaja i posljedice i pouke budućim generacijama.

Učesnici Konferencije su potpuno suglasni u ocjeni da je nesumnjivo utvrđeno i naučno precizno dokazano, na osnovu svih raspoloživih izvora spoznaje, kao što su relevantna dokumentacija različite provenijencije, materijalni ostaci žrtava zločina, izjave i svjedočenja preživjelih, izjave o činjenicama i priznanja malog broja učesnika pokolja nevinih ljudi koji su do tada bili izvedeni na sud i suđeni za počinjena djela, nalaze pouzdanih istraživača forenzičara, kriminologa, arhivista, historičara, demografa i drugih naučnika koji su istraživali zbivanja u Srebrenici i njihove posljedice u  navedenom period i nakon njega, tj. u vrijeme pokolja i kasnijih pokušaja izvršioca genocida da prikriju tragove svog zločina, da je u široj zoni bosanskog Podrinja, u Srebrenici, Bratuncu, Žepi, Zvorniku i okolnim mjestima izvršen genocid nad muslimanima Bosne i Hercegovine i da je tom prilikom na stravičan, neljudski i neviđen način, ubijeno preko 8.000 zarobljenih muškaraca u dobi između 15 i 80 godina života, ali i brojna djeca, te žene, pa čak i starci od 90 godina. Svi ti muškarci, žene i djeca su ubijeni u kratkom vremenu od nekoliko dana u masovnim, grupnim i pojedinačnim egzekucijama izvršenim na zvjerski način, uz fizička i psihička maltretiranja, vjerska i nacionalna ponižavanja, silovanja žena… Konferencija je procijenila, na osnovu mnogih realnih indicija, kao što je i broj tada prisutnih stanovnika sigurne zone UN, u koju su se sklonili i brojni stanovnici iz drugih krajeva bosanskog Podrinja – od Višegrada do Zvornika, kao i na temelju činjenice da su u genocidu uništene mnoge kompletne obitelji, da je broj ubijenih ljudi mnogo veći, što će biti ustanovljeno tek kad sva stratišta i sve primarne i sekundarne, pa i tercijarne grobnice, budu otkrivene i kad budu završena forenzička istraživanja u cilju ustanovljavanja identiteta žrtava, čiji su ostaci nađeni, kao i onih ostataka za koje nije moguće utvrditi identitet ni putem DNK analize, budući da nema živih davaoca osnove utvrđivanja njihovog identiteta.

2000.

Međunarodna naučna konferencija "Zločini u Bosanskoj krajini za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1991-1995."

 – U organizaciji Instituta, Gesellschaft fur bedrohte Volker – International Gottingen, Univerziteta u Bihaću i Vijeća sabora građana Bosanske krajine u Sarajevu, u Bihaću je, od 22. do 24. septembra 2000., održana Međunarodna naučna konferencija Zločini u Bosanskoj krajini za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1991-1995. Cilj Konferencije je bio da se, u okviru naučnoistraživačkog projekta Zločini u Bosanskoj krajini za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1991-1995., naučno, na bazi multidisciplinarnog pristupa, istraže i dokumentuju zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava na području Bosanske krajine. Ovaj projekt, a time i Konferencija, imaju poseban značaj zato što su Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) i njeni kolaboracionisti i petokolonaši iz Bosne i Hercegovine na prostoru Bosanske krajine, naročito dolini Sane 1992. izvršili teške masovne zločine nad Bošnjacima, uključujući i genocid. Na Elaboraciji zločina pristupilo se sa multidisciplinarnog stanovišta, što je doprinijelo da se svestranije sagledaju pitanja koja su činila sadržinu ovog međunarodnog naučnog skupa. Ovom konferencijom obilježena je jedna značajana faza rada na svestranomi sveobuhvatnom istraživanju genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća.

1997.

Međunarodni naučni skup "Zločini nad Bošnjacima u Srebrenici za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1991-1995.”

– U Sarajevu je, u organizaciji Instituta, Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca i Muzeja genocida, 12. jula 1997, povodom 11. jula 1995. – Dana sjećanja na žrtve genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, jula 1995, održan Međunarodni naučni skup "Zločini nad Bošnjacima u Srebrenici za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1991-1995.” Na skupu je podneseno 26 naučnih saopštenja. Za vrijeme održavanja naučnog skupa prikazan je dokumentarni film Pokolj u srebrenici jula1995.” i otvorena dokumentarna izložba pod nazivom Dokumenti o zločinima u Srebrenici (fotografije i faksimili). Izlaganja naučnih i stručnih radnika iz zemlje i inostranstva, film i dokumentarna izložba autentično su prikazali zločin genocida nad Bošnjacima Republike Bosne i Hercegovine u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici, jula 1995.

1995.

Međunarodni kongres za dokumentaciju genocida u Bosni i Hercegovini

– Pripremna konferencija o održavanju i organizovanju Međunarodnog kongresa za dokumentaciju genocida u Bosni i Hercegovini, Bonn, 6-8. juni 1995. U Bonu je od 6-8. juna 1995. održana pripremna konferencija o organizovanju održavanja Međunarodnog kongresa za dokumentaciju genocida u Republici Bosni i Hercegovini 1991-1995. Instituta i  Gesellchaft fur bedrohte Volker-International iz Gőttingena i predstavnika više međunarodnih ustanova i organizacija koje su podržale održavanje naučnog skupa, a koje su aktivno učestvovale u njegovom radu (International Human Rights Law Institute pri De Paul University u Čikagu; Ludwieg-Boltzman Institut fur Menschrecht iz Beča; Permanent People’s Tribunal on former Yugoslavia iz Berna; Gestellschaft fur bedrohte Volker former Yugoslavia iz Berna; Gesellschaft fur bedrohte Volker iz Švajcarske; Kultur brucke Schweiz-Sarajevo iz Švajcarske, Ambasada Malezije u SR Njemačkoj i dr.).

– “International congress for the documentation of the genocide in Bosnia and Hercegovina”, Bonn, 31. avgust – 4. septembar 1995.

U organizaciji Instituta, Gesellschaft fur bedrohteVolker – International iz Gőttingena i Human Rights Group for Bosnia iz Kuala Lumpura, u Bonu je od 31. augusta do 4. septembra 1995. održan International congress for the documentation of the genocide in Bosnia and Hercegovina 1991-1995. Kongres je naučno i stručno, putem primjene multidisciplinarnih naučnih dostignuća, osvijetlio i sagledao genocid i druge zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Republici Bosni i Hercegovini 1991-1995. U toku petodnevnog rada Kongresa naučna i druga saopštenja je podnijelo oko stotinu eminentnih istraživača i eksperata istaknutih ustanova i organizacija koje se bave istraživanjima zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i različitim aspektima povreda međunarodnog humanitarnog prava iz svijeta. Kongres je razmatrao slijedeće tematske oblasti: Agresija na RBiH – zločin protiv mira i ambijent u kome je počinjen genocid i drugi zločini; Genocid i drugi oblici zločina u RBiH od 1991-1995. – karakteristični oblici: masovna smaknuća civila, sistematska silovanja i dr; Savremena pravna norma zločina i njegovo kažnjavanje i odnos međunarodne zajednice prema agresiji i genocidu u RBiH. Na Kongresu su nastupili svjedoci genocida u Republici Bosni i Hercegovini – preživjeli logoraši iz Bosanske krajine, te je prikazana video-projekcija filma Genocid i ratni zločini u Bosni i Hercegovini 1991-1995 i izložba dokumentarne fotografije Genocid u Bosni 1992-1995.

To je prvi Međunarodni kongres o genocide ovakve vrste i ovih razmjera. Bosna i Hercegovina je kroz ovakvu aktivnost Instituta čovječanstvu promovirala istinu o Bosni i Hercegovini – činjenice o agresiji, genocidu i drugim zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava i ukazala na opasnosti od srbijansko-crnogorskog fašizma koji prijeti svijetu ukoliko se blagovremeno ne organizuju potrebne mjere za njegovo zaustavljanje. Učesnici Kongresa su, s obzirom na to da je 1. septembra u Bonu zasjedala Kontakt-grupa, izabrali delegaciju koja je, u ime brojnih žrtava, predstavnicima Grupe prenijela stavove Kongresa da ne dijele Bosnu i Hercegovinu i da suverenitet i nepovredivost granica Republike Bosne i Hercegovine mora biti osiguran. Kongres je jednoglasno usvojio završni dokument (Bonnska deklaracija o genocidu u Bosni i Hercegovini), u kojem su iznesene glavne poruke skupa. Deklaracija je upućena Generalnoj skupštini i Vijeću sigurnosti OUN-a, ICTY-u, Međunarodnom sudu pravde, Evropskom parlamentu, vladama i parlamentima zapadnih zemalja i vodećih arapskih država, poznatim naučnim ustanovama i organizacijama koje se bave zločinima i zaštitom ljudskih prava i dr..