Međunarodna organizacija “Majke za mir”, sa sjedištem u Francuskoj, od 11. do 13. oktobra 2024. u Villeneuve d'Ascq održala je kongres pod nazivom “Snaga žena, snaga za mir”. Pored brojnih neformalnih sastanaka i razgovora te izložbe posvećene borbi žena za mir, zvanični dio programa sadržavao je različite teme.
“Snaga žena na područjima sukoba ‒ snaga otpora” bila je tema prvog panela u kom su učešće uzele Munira Subašić, predsjednica Pokreta “Majke enklava Srebrenica i Žepa” (Bosna i Hercegovina), Pascale Chen, koordinatorica organizacije Women Wage Peace (Izrael), Reem Ajajri, predsjednica organizacije Women of Sun (Palestina), Godelieve Mukasarasi, predsjednica organizacije Sevota, (Ruanda), te Malika Boussouf, bivša šefica redakcije “Soir d Alger” iz Alžira.
“Politička snaga za uspostavu mira” naziv je drugog panela u kom su učešće uzele: Viviane Teitelbaum, senatorka, predsjednica Conseil International des Femmes, Europe / Međunarodni zavjet žena, Evropa (Belgija), Oxana Melnychuk, predsjednica organizacije “Unis pour l’Ukraine / Ujedinjeni za Ukrajinu” (Ukrajina), Elena Kostioutchenko, novinarka lista Nouvelle Gazette u egzilu (Rusija), Mylène Sauloy, rediteljica (Francuska), Chirinne Ardakani, predsjednica organizacije Iran-Justice / Iran-pravda, (Iran).
“Moć žena” naziv je panela koji je tretirao prava žena s osvrtom na Afganistan, u kom su učešće uzeli Maryam Ghulam Ali, umjetnica (Afghanistan), Anarkali Honaryar, bivša afganistanska senatorka (Francuska), Jamila Khairkhwa, bivša afganistanska tužiteljica (Francuska), Ismael Paienda, član Komiteta skupštine specijalista i eksperata Afganistana (Francuska), te Véronique Nahoum Grappe, antropolog (Francuska).
“Pravda” je naziv posljednjeg zvaničnog panela. Učešće su uzeli Thérèse Kulungu, advokatica fondacije Panzi (Demokratska Republika Kongo), Florence Hartmann, novinarka i bivša glasnogovornica MKSJ-a (Francuska), François-Xavier Nsanzuwera, bivši advokat u MKSR (Ruanda), Bénédicte Chesnelong, sudija pred Nacionalnim sudom za pravo azila (Francuska), i Sabina Galijatović, viša naučna saradnica Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu (Bosna i Hercegovina).
U zvaničnom programu, a pored toga i neformalnim sastancima, žene Palestine, Ukrajine, Rusije, Afganistana, Francuske, Bosne i Hercegovine i drugih zemalja razmatrale su brojne važne teme – od situacije na područjima Palestine i Izraela, zatim Ukrajine i Rusije, a važan dio razgovora bilo je i iskustvo žena Bosne i Hercegovine u borbi za pravdu i mir. Majke Srebrenice i njihova borba bile su već i ranije svijetli primjer mnogima, ali direktni sastanci i razgovori bili su veoma važni kao i tridesetogodišnje iskustvo bosanskohercegovačkih žena u borbi za istinu i pravdu. Zločini počinjeni na teritoriji Bosne i Hercegovine, koji sada čine važan dio naslijeđa međunarodne pravde, u mnogim segmentima predstavljaju temelj za daljnju borbu protiv nekažnjivosti na međunarodnom planu. Iskustva procesa za utvrđivanje odgovornosti visoko rangiranih počinilaca za zločine počinjene tokom međunarodnog oružanog sukoba na području Bosne i Hercegovine, te kao završnog čina zločina genocida u sigurnoj zoni UN-a Srebrenica i oko nje ocijenjena su kao jako značajna. Ipak, pažnja je bila usmjerena i na još jedan važan segment – a u kojem Bosna i Hercegovina ima veoma značajno iskustvo – koji je impakt, koji su efekti međunarodne pravde?
Promišljanje o dihotomiji između teškog, sporog i neophodnog rada međunarodne pravde ‒ koja igra temeljnu ulogu u priznavanju činjenica i patnji nanesenih žrtvama, kao i unapređenju međunarodnog prava i borbi protiv nekažnjivosti – i neuvažavanje, zaobilaženje naslijeđa međunarodnog sudstva u postratnom uređenju društava na osnovi vladavine prava tema je koja je zaokružila panel posvećen pravdi. Primjer Bosne i Hercegovine istaknut je kao presedan o kom se treba govoriti u svrhu pozitivnih promjena, naročito ako se imaju u vidu višestruke manifestacije ponovnog oživljavanja ideologije koju je osudilo međunarodno sudstvo.
