Predavači dr. Amir Kliko i mr. Senad Kuč u Muzeju Sarajeva govorili su o pripremama agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo pred zainteresiranom publikom koja je na kraju učestvovala i postavljala pitanja. Muzejski pedagog Senad Kuč je napravio uvod u temu objašnjavajući historijske uzroke koji su doveli do agresije na Bosnu i Hercegovinu, uspoređujući političke ciljeve zvaničnih srbijanskih vlasti od vremena dobijanja autonomije od Osmanskog carstva s onim iz 90-tih godina prošloga stoljeća do danas, skoro 30 godina poslije Dejtonskog sporazuma.
Dr. Kliko je napravio retrospekciju kroz ključne historijske događaje koji su doveli do državne nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine koja se odmah po međunarodnom priznanju morala braniti od agresije JNA koja je u miru zaposjela 70% njene teritorije, razoružala Teritorijalna Odbrana Bosne i Hercegovine i naoružala bosanskohercegovačke Srbe koji su sprovodili plan Velike Srbije.
• Reformama oružanih snaga JNA je željela uništiti republičke TO-prvenstveno Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Bile su tri faze reformi. U prvoj je direktna komanda nad republičkim štabom prenesena s Predsjedništva Bosne i Hercegovine na Savezni sekreterijat za narodnu odbranu u Beogradu. Tako je Bosna i Hercegovina izgubila kontrolu nad svojom TO. U sljedećoj fazi izvršena je prema zamislima JNA reorganizacija TO i znatno smanjenje broja njenih štabova i pripadnika. Završna faza bilo je njeno razoružavanje. Destrukcija i uništavanje Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine počeli su 1986. i završili s višestranačkim izborima 1990. godine. Dakle, vojne pripreme za agresiju na Bosnu i Hercegovinu počele su par godina prije političkih. Jedini resurs koji savezna vojska nije mogla oduzeti Bosnu i Hercegovinu bio je mobilizacijski, odnosno stotine hiljada mladih ljudi koji su prošli kvalitetne vojne obuke JNA u svim rodovima vojske. Rasturena je i razoružana Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine. Većinu njenog oružja i opreme JNA je predala bosanskoherccegovačkim Srbima, ali mlade vojno obučene ljude nije mogla oduzeti jer su pripadnici svih naroda i narodnosti u SFRJ ravnopravno prolazili vojnu obuku. U SFRJ su naučeni i bosanskogercegovački patrioti da brane svoju domovinu što su i učinili 1992-1995. godine.
• Prije nego što je počela otvorenu oružanu agresiju na Bosnu i Hercegovinu savezna vojska se maksimalno potrudila da razoruža njene potencijalne branitelje i naoruža njene agresore. Pored svog postojećeg arsenala u Bosni i Hercegovini, oduzetog naoružanja i opreme od bosanskohercegovačke TO, JNA je do početka 1992. dovezla u Bosnu i Hercegovinu i ogromne količine oružja, opreme i ratne tehnike iz Slovenije i Hrvatske. Sve je to predala agresoru. Bilo je iluzorno u takvom neravnopravnom odnosu snaga čak i razmišljati o odbrani Bosne i Hercegovine, istakao je dr. Kliko.
Od jeseni 1991. do aprila 1992. godine JNA je okupirala 70% teritorije Bosne i Hercegovine. Republičko Predsjedništvo nije moglo učiniti ništa da je u tome spriječi jer je ona tada bila legalna vojna sila u Bosnu i Hercegovinu.
Granice 4. vojne oblasti JNA su pokrivale onu famoznu zamišljenu crtu zapadnih granica „Velike Srbije“: Virovitica – Karlovac – Karlobag. Jedinice buduće vojske RS formirane su još 1991. na hrvatskom, a kasnije su na bosanskohercegovačkom ratištu preimenovane u jedinice VRS. Agresorski vojnici borbeno su prekaljeni na hrvatskom ratištu 1991. godine. Agresiju na Hrvatsku JNA je iskoristila da izvrši borbeni raspored svojih snaga u Bosnu i Hercegovinu čime je izvršila i njenu “tihu” okupaciju. Savezna vojska je obezbijedila sve potrebno za stvaranje RS, od razoružavanja branilaca Bosne i Hercegovine, naoružavanja vojske RS, stvaranja organizacije i borbenog prekaljivanja njenog ljudstva, vojne infrastrukture…do teritorije. Tek kada je proglasila državnu nezavisnost Bosne i Hercegovine je stekla mogućnost da stavi pod kontrolu svoju TO i izgradi vlastitu vojsku za samoodbranu od agresije.
Kliko je podcrtao važnost Sarajeva u strateškim ciljevima RS koje na sjednici njene takozvane skupštine u maju 1992. obznanio ratni zločinac Radovan Karadžić.
• Ratni zločinac Ratko Mladić nazvao je opsadu Sarajeva prstenom za glavu aždaje. Bosna i Hercegovina je predstavljala tu aždaju, a Sarajevo njenu glavu. Smatrao je da će držanje „glave aždaje“ u obruču prstena omogućiti pokoravanje – kako Sarajeva, jednog od šest strateških ciljeva RS – tako i cijele Bosne i Hercegovine.
• Kliko je naglasio da su pripreme za agresiju na BiH bile strateški planirane, da u tome nije bilo nikakvih slučajnosti i da su vojne pripreme prethodile političkim dok su ideološke postojale još od prve polovine 19. stoljeća.
Izvor i foto: Muzejsarajeva.ba