U organizaciji Savjeta za pitanja genocida, zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i Savjeta za historiju i promociju očuvanja kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca u utorak, 8. jula 2025. godine u prostorijama VKBI održana je Javna tribina: “SREBRENICA – 30 GODINA NAKON GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA“.
Na tribini su učestvovali i naučni radnici Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, dr. sci. Zilha Mastalić Košuta, viši naučni saradnik i prof. dr. Ermin Kuka, naučni savjetnik.
Dr. sci. Zilha Mastalić Košuta naglasila je u izlaganju da je važno govoriti o događajima koji su prethodili genocidu i spomenuti planove, instrukcije i direktive koje je potpisivala Vrhovna komanda RS i Glavni štab VRS-a. Poput naredbe za dejstva koju je novembru 1992. izdao Glavni štab VRS-a poznatiju kao Direktiva op.br. 4 u kojoj je stajalo da treba “na širem području Podrinja iznurivati neprijatelja nanoseći što veće gubitke i prisiliti muslimansko stanovništvo da napuste prostore Birača, Žepe i Goražda”. Glavni štab VRS-a je 10. januara 1993. izdao naredbu pod strogo povjerljivim brojem 02/2-22 pod nazivom “Naređenje za izvođenje operacije Pesnica” što su označili kao “oslobađanje Podrinja”. Pošto snage Drinskog korpusa nisu izvršile zadatke iz ranije Direktive op. br. 4, Glavni štab VRS-a je 22. januara 1993. izdao novo borbeno naređenje pod nazivom Op. br. 5. u kojem se, između ostalog, navodi da treba “preći u ofanzivu u srednjem Podrinju, grupišući glavne snage na pravcu: Bratunac – s. Potočari – Srebrenica – rudnik boksita (S. Gunjaci), a pomoćnim snagama na pravcu s. Skelani – s. Osmače – s. Zeleni Jadar – Srebrenica sa ciljem: u sadejstvu sa snagama Drinskog korpusa razbiti i uništiti snage neprijatelja u širem rejonu Srebrenice, osloboditi rudnik Sase i Gunjaci i presjeći zelenu transverzalu u širem rejonu Srebrenice a zatim u sadejstvu sa snagama Drinskog korpusa pristupiti postepenom uništavanju neprijatelja u širem rejonu Cerska i Žepa”. Skoro dva mjeseca snage ARBiH pružale su otpor ali sredinom marta 1993. enklave Cerska, Kamenica i Konjević-Polje došle su pod kontolu VRS-a.
U 1995. godini Vrhovna komanda Oružanih snaga Republike Srpske s potpisom vrhovnog komandanta Radovana Karadžića je 8. marta 1995. donijela Direktivu op. br. 7 u kojoj su iznijete stvarne namjere u vezi s enklavama u istočnoj Bosni. Ratko Mladić je naredbe iz Direktive 7 sproveo kroz sistem komandovanja u djelovanje pod nazivom Direktiva op. br. 7-1. U Direktivi se Drinskom korpusu VRS-a naređuje da: “demonstrativnim i aktivnim borbenim dejstvima uz primjenu mjera operativno-taktičkog maskiranja, vezivati što jače snage za sebe, na sjeverozapadnom dijelu ratišta, a prema enklavi Srebrenica i Žepa što prije izvršiti potpuno fizičko odvajanje Srebrenice od Žepe, čime spriječiti i pojedinačno komuniciranje između ovih enklava.” Zatim se navodi kako je potrebno “svakodnevnim planskim i osmišljenjim borbenim aktivnostima stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljeg života i opstanka mještana u Srebrenici i Žepi.” Četiri dana ranije vojni i politički vrh Republike Srpske i Savezne republike Jugoslavije su na Jahorini 4. marta temeljito razmotrili sadržaj direktive, pri čemu je pažnja posvećena Podrinju.
U svom izlaganju, prof. dr. Ermin Kuka, naučni savjetnik je, između ostalog, kazao kako prema brojnim teoretičarima, naučnicima i istraživačima, negiranje (poricanje) genocida predstavlja etapu samog izvršenja genocida. Oblici, načini, metode i sredstva koji se koriste za potrebe negiranja genocida posebno su izraženi u savremeno doba, mada se prepoznaju i u nekim ranijim fazama počev od samog kodificiranja pojma genocida, kao najtežeg oblika zločina, u međunarodnom humanitarnom pravu. Negiranje izvršenog genocida i drugih zločina, bilo da se radi o kolektivnom ili pojedinačnom, znači izričito i namjerno odbijanje prihvaćanja utvrđenih činjenica o izvršenim zločinima. Negiranje genocida u Bosni i Hercegovini, državi koja je pretrpjela agresiju i izvršenje brojnih masovnih i pojedinačnih zločina primarno nad Bošnjacima, je jedan od problema s kojima se suočava društvo u postratnom periodu. Posebno je ovo signifikantno posljednjih nekoliko godina. Donošenje Odluke visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Valentina Incka kojom je sredinom 2021. godine nametnuo izmjene Krivičnog zakona, odnosno dopunio Krivični zakon Bosne i Hercegovine kojim se, između ostalog, zabranjeno negiranje genocida i slavljenje presuđenih zločinaca nije zaustavljen trend prakticiranja tih pojava. Iako je podneseno više krivičnih prijava protiv osoba koje su na različite načine negirale genocid, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine još nije reagiralo. Od trenutka izmjene zakona ne izostaju direktna negiranja genocida. Prezentirao je i koncepte mogućih odgovora na te i takve aktivnosti.
