Za Oslobođenje piše prof. dr. Rasim Muratović
U uvodnom dijelu Zbornika, koji potpisuju Amela Lolić i Admir Hadžiemrić, između ostalog, napisano je da je Meokrnje, obronak planine Vlašić, prostor koji dugi niz godina, događajima koji su se odvijali na njemu, simbolizira borbu protiv fašizma i neofašizma na prostoru Bosne i Hercegovine. Obilježavanje događaja na Meokrnju traje još od 1947. godine kada se planinarskim pohodom prvi put obilježio 4. juli - Dan boraca na prostoru općine Travnik. Dostojanstveno su istaknuti značaj i pogibija pripadnika Travničkog i Zeničkog partizanskog odreda koji su stradali na Meokrnju u borbi protiv okupatora i domaćih izdajnika u Drugom svjetskom ratu.
Socijalistički period spasio je Bosnu i Hercegovinu od teritorijalne podjele, tada između Srbije i Hrvatske, isto kao što ju je spasila i austrougarska okupacija 1878. od podjele između Srbije i Crne Gore
Na Meokrnju je i u ratu 1992-1995. godine izgubljeno mnogo života, a imalo je i značajnu ulogu u odbrani travničkoga kraja. Septembra 1992. Meokrnje je postalo i prva oslobođena planinska kota od Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ratna djelovanja 1992-1995. na Meokrnju uništila su spomenik podignut u znak sjećanja na pripadnike Travničkog i Zeničkog odreda, te je spomenik obnovljen 2017. godine, a pored njega izgrađen identičan pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine kao trajno sjećanje na dva rata i na antifašističku borbu Travničana koji su stali u odbranu Bosne i Hercegovine. Ova dva spomenika simboliziraju borbu protiv fašizma, a ujedno su opomena i podsjećanje budućim naraštajima na rat i ratna djelovanja te na borbu patriota za državu Bosnu i Hercegovinu.
Nosioci aktivnosti u okviru organizacije manifestacije Meokrnje su: Savez antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata SBK/KSB-a i Organizacija demobilisanih boraca odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. srednja Bosna, uz podršku Općine Travnik, Vlade SBK/KSB-a i mnogobrojnih nevladinih organizacija s područja općine Travnik koji nastavljaju s tradicijom i njegovanjem kulture sjećanja na antifašističku borbu i žrtve bosanskohercegovačkih patriota stradalih u oba rata. Manifestacija Meokrnje prepoznatljiva je po antifašističkim porukama identičnim u oba značajna perioda historije Bosne i Hercegovine ‒ da su brojni stanovnici naše zemlje bili na strani pravde i civiliziranog svijeta u borbi dobra protiv zla. U okviru manifestacije Meokrnje 2022. godine organiziran je i okrugli stol “Meokrnje - simbol borbe protiv fašizma” koji je u Travniku 22. jula 2022. okupio akademsku zajednicu Bosne i Hercegovine. Učesnici okruglog stola “Meokrnje – simbol borbe protiv fašizma” su: akademik Mirko Pejanović, prof. dr. Kenan Dautović, prof. dr. Rasim Muratović, dr. sc. Amir Kliko, Vildana Selimbegović, Remzija Šiljak, prof. dr. Pavle Mijović, Sead Đulić i doc. dr. Dženan Dautović.
Platforma Predsjedništva RBiH
Autor Platforme, akademik, prof. dr. Mirko Pejanović, u radu pod naslovom Značaj Platforme o radu Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine za odbrambeno-oslobodilački rat (1992–1995), napisao je da je kao svoj strateški cilj za odbranu Republike Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine imalo očuvanje istorijskog multietničkog bića BiH. U tom kontekstu se, u punom jedinstvu svojih sedam članova, odlučilo da usvoji jedan programski dokument političko-ustavnog karaktera. Taj dokument će dobiti naziv: Platforma o radu Predsjedništva u ratnim uslovima.
Na temelju programskih usmjerenja Platforme, osigurano je:
Jedinstvo članova Predsjedništva u rukovođenju otporom i odbranom protiv agresije na Bosnu i Hercegovinu;
Formiranje Armije Republike Bosne i Hercegovine kao oružane sile za vođenje odbrambeno-oslobodilačkog rata;
Oblikovanje osnove za pregovore o postizanju mirovnog političkog rješenja rata u Bosni i Hercegovini.
Postizanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine, Bosna i Hercegovina je ušla u istorijsko vrijeme izgradnje mira i integracije države Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO-savez.
U Platformi za djelovanje Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima utemeljena je strategija o sveopštem građanskom otporu i odbrani integriteta i istorijskog bića države Bosne i Hercegovine. Na strategiji koju definiše Platforma za djelovanje Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima formirana je Armija Republike Bosne i Hercegovine. Armija Republike Bosne i Hercegovine je formirana kao oružana sila građana Bosne i Hercegovine i pripadnika svih njenih naroda. Na iskazanom patriotskom raspoloženju građana formirane su jedinice Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Topalović je ubijen pri pokušaju bijega, njegovi saborci kažnjeni iako ne za ratne zločine, ali ipak im je suđeno u teškim ratnim uvjetima, no u današnjem Sarajevu uživo pratimo nastojanja da se Cacini zločini minimiziraju, a žrtve kazne
Multietnički sastav i jedinstvo Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, kao i narasla snaga Armije Republike Bosne i Hercegovine, valjana su osnova za dobijanje povjerenja međunarodne zajednice prema konceptu države Bosne i Hercegovine i konceptu odbrane njena integriteta i njena istorijskog multietničkog bića. Ta podrška će biti iskazana, najprije, u vidu donošenja Vašingtonskog mirovnog sporazuma u martu 1994. godine, čime je zaustavljen bošnjačko-hrvatski vojni sukob. U nastavku liderstva u traženju mirovnog političkog rješenja za Bosnu i Hercegovinu, Sjedinjene Američke Države su uložile svoju moć i svoj prestiž da se, nakon plana Kontaktne grupe iz 1994. godine, potpiše Dejtonski mirovni sporazum u decembru 1995. Ovim sporazumom su zaustavljena vojna dejstva, uspostavljen je mir na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Snage NATO-saveza su, prema odluci Vijeća sigurnosti, u decembru 1995. godine dobile ulogu međunarodnih mirovnih vojnih snaga za implementaciju mira.
Platforma za djelovanje Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima imala je temeljnu programsko-političku važnost u definisanju i realizaciji koncepcije odbrane Bosne i Hercegovine u ratu koji je bio nametnut 1992. godine u obliku agresije Savezne Republike Jugoslavije na suverenu i međunarodnu priznatu državu Bosnu i Hercegovinu.
Memorandumsko vrijeme
U radu prof. dr. Rasima Muratovića, koncipiranom na deset stranica, a pod naslovom Uloga Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, ja sam, između ostalog, napisao da je osnivanje Instituta bila realizacija odredbe Platforme za djelovanje Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima, od 26. juna 1992. godine. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu je osnovan u teškim uslovima agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, te barbarske opsade Sarajeva.
Zbog svakodnevnog nerazumijevanja kod običnog svijeta nije naodmet ponoviti da je Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu javna naučna ustanova koja se bavi istraživanjem zločina protiv mira, zločina genocida i drugih teških povreda međunarodnog humanitarnog prava, s historijskog, pravnog, sociološkog, kriminološkog, ekonomskog, demografskog, psihološkog, politološkog, kulturološkog, medicinskog, ekološkog i drugih aspekata značajnih za cjelovito naučno istraživanje zločina.
Institut je do sada objavio 145 naučnih studija i oko 5.000 naučnih i stručnih radova, te organizovao na stotine naučnih konferencija i okruglih stolova u zemlji i inostranstvu.
U zaključnom dijelu teksta napisano je da mi danas živimo “Memorandumsko vrijeme” koje u sebi sadrži negiranje svega što je učinjeno i zaštitu ratnih zločinaca, a optuživanje branilaca Bosne i Hercegovine, destabilizaciju političkog i državnog rukovodstva Bosne i Hercegovine i podržavanje secesije bosanskohercegovačkog entiteta RS.
Po zagovornicima takve politike i prakse nije bilo ni ubistava, ni ranjavanja, ni protjerivanja, ni silovanja, ni koncentracionih logora, ni razaranja, ni kolektivnih stradanja, nije bilo ništa. Međutim, genocid nad Bošnjacima je historijska i pravna i društvena činjenica.
U tom kontekstu, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu će, s mladom generacijom naučnika, koja je u prethodne dvije-tri godine stupila na javnu scenu, nastaviti i ojačati ulogu vodeće institucije u ovoj oblasti u državi, a i šire u regionu.
Značaj antifašističkog pokreta otpora iz Drugog svjetskog rata za nezavisnost BiH
Viši naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, dr. sc. Amir Kliko u radu pod naslovom Značaj antifašističkog pokreta otpora iz Drugog svjetskog rata za nezavisnost Bosne i Hercegovine navodi da je u Drugi svjetski rat Bosna i Hercegovina uvučena kao zemlja podijeljena između Srbije i Hrvatske, a iz njega je izašla kao teritorijalno objedinjena i ravnopravna s njima, zahvaljujući djelovanju antifašista – predvođenih Komunističkom partijom – i vojničkoj pobjedi partizanskog pokreta otpora fašističkoj okupaciji.
Sead Đulić je, između ostalog, napisao, osvijestimo se i, s ciljem bolje i sretnije budućnosti svih nas, okupimo se u jedinstveni opštenarodni antifašistički front. Okupimo se oko onih pitanja oko kojih imamo konsenzus
Što se tiče Bošnjaka, oni nisu mogli samostalno utjecati na ishod Drugog svjetskog rata na prostoru Bosne i Hercegovine, kao što nisu utjecali ni na njegov početak. Pobjeda antifašističkog pokreta otpora bila je najbolji završetak rata za njih. Da je pobijedila bilo koja druga politička ideologija, ustaška ili četnička, za Bošnjake bi to bilo kobno.
Socijalistički period spasio je Bosnu i Hercegovinu od teritorijalne podjele, tada između Srbije i Hrvatske, isto kao što ju je spasila i austrougarska okupacija 1878. od podjele između Srbije i Crne Gore.
Bosna i Hercegovina i Bošnjaci naslijedili su iz Jugoslavije svoj stečeni pravni status, koji im je priznala cjelokupna međunarodna zajednica. U završnici velikosrpske agresije 1995. prevagu je – uz kvalitetan i uporan vojnički otpor agresoru, od legalne vojske Republike Bosne i Hercegovine, odnosno njene Armije – ipak donijelo njeno pravno naslijeđe iz doba socijalističke Jugoslavije.
Ostvarenje državne nezavisnosti i njena odbrana 1992-1995. još je jedna velika historijska prekretnica u korist Bosne i Hercegovine, a koja bi teško bila ostvariva bez one iz 1943. godine.
Meokrnje 2022 - Simbol borbe protiv fašizma
Dr. sc. Kenan Dautović, načelnik Općine Travnik i predsjednik Organizacionog odbora manifestacije Meokrnje 2022, pobrinuo se da u organizacionom, tehničkom i svakom drugom pogledu sve protekne u najboljem redu, a osim toga, napisao je i zapažen rad o temi: Meokrnje 2022 – Simbol borbe protiv fašizma. Razmatrajući opće razumijevanje pojma fašizma, možemo ustvrditi da se radi o evropskom, ideološkom i praktičnom projektu koji je nastao u tridesetim i četrdesetim godinama prošlog stoljeća i koji je, u konačnici, doveo do Drugog svjetskog rata. Od mnoštva karakteristika koje tvore njegov sadržaj, najznačajnije je naglasiti ekstremnu netoleranciju prema drugom i drugačijem, sklonost ka prekomjernom nasilju i ekspanzionizam. U nastavku rada dr. sc. Kenan Dautović ističe da nije antifašizam bio privilegija ni Sovjetskog saveza ni zapadnih demokracija. Znamo da je i na Zapadu, gdje je i Bosna i Hercegovina kroz evropske i NATO-integracije, antifašizam civilizacijska tekovina kojoj trebamo stremiti.
U poslijeratnoj Evropi pojam antifašizam postaje višeznačan, često bitno određen konkretnom političkom situacijom. U zapadnoevropskim demokracijama antifašizam postaje ideološki temelj za dosljedno suprotstavljanje svim oblicima rasizma, ksenofobije i antisemitizma.
Antifašizam i budućnost djelovanja
U radu pod naslovom Antifašizam i budućnost djelovanja, Sead Đulić je, između ostalog, napisao osvijestimo se i, s ciljem bolje i sretnije budućnosti svih nas, okupimo se u jedinstveni opštenarodni antifašistički front. Okupimo se oko onih pitanja oko kojih imamo konsenzus. Riješimo to svi zajedno, šireći krug pitanja i postižući dogovorom konsenzus oko novih. Neka početna osnova bude naša potreba za demokratskim društvom u kojem su svima na svakom pedlju države zagarantovani sloboda, jednakost i ravnopravnost, te socijalna pravda.
Poslije će se mnoge stvari same od sebe kao posljedica riješiti.
Ukratko: Svi u antifašistički front!
Muslimani Travnika u Drugom svjetskom ratu
Doc. dr. Dženan Dautović u radu pod naslovom Muslimani Travnika u Drugom svjetskom ratu – racionalizacija i demistifikacija ideološkog inferna ističe da niti jedan segment prošlosti Bosne i Hercegovine, naročito u moderna vremena, nije moguće pravilno sagledati bez proučavanja ponašanja svih njenih naroda, pa tako niti dešavanja u Drugom svjetskom ratu koji je koštao ovaj prostor gubitkom gotovo cijelog jednog naroda usljed provedenog holokausta nad Jevrejima. Tako će i ovaj članak, iako u fokus istraživanja postavlja djelovanje Muslimana na mikroregionu grada Travnika i njegove bliže okoline, neminovno morati biti postavljen na analizi interakcije s drugim narodima, a nikako izdvojen iz općeg konteksta vremena priredbama obilježavanja svetkovine sv. Save.
Mnogobrojni izvori pokazuju kako ni u jednoj nacionalnoj grupaciji unutar grada nije bilo jedinstvenog odgovora na izazove koje je sa sobom donosilo vrijeme u kojem su bilo kakve moralne norme i zdrav razum bili zaboravljeni. Muslimani, kao najbrojnije stanovništvo Travnika, posebno nisu imali kompas ili jasnu politiku, gledajući u cjelini, no vidjeli smo da su obnašali istaknute funkcije u svakoj od sukobljenih strana, ne prezajući ni od toga da promijene stranu. Neki su bili zagriženi sljedbenici ustaške ideologije i hrvatskog nacionalizma, pretpostavljajući takva opredjeljenja svim drugim identitetima; brojni su prvenstveno favorizirali islamski identitet i tražili načine da zaštite svoje interese oslanjajući se čas na novu NDH vlast, čas na njihove njemačke patrone, pa na samom kraju čak i na ideološki potpuno suprotnu stranu pobjednika u ratnom sukobu; treća grupacija je od početka rata slijedila viziju otpora fašističkoj ideologiji, bilo kroz izravno djelovanje kroz komunističku ideologiju, bilo kroz suradnju s njom; naposljetku, najveći broj muslimana Travnika je činio civilno stanovništvo, koje je trpjelo posljedice historijskih događaja i sukoba ideologija. Jedan od najvažnijih ciljeva ovog rada bio je da iz tame zaborava izvučemo imena brojnih aktera burnih dešavanja u našem gradu tokom jedne od najburnijih faza njegove historije. Rad o ovoj temi nipošto nije iscrpljen, jer će buduća istraživanja u drugim arhivskim fondovima sigurno donijeti još mnogo vrijednih podataka.
Odnos prema antifašizmu i ratovima devedesetih
Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica Oslobođenja, u radu pod naslovom Odnos prema antifašizmu i ratovima devedesetih naglašava da nema nikakvih dilema da je slavna partizanska prošlost i angažman Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu onaj dio historije naroda i narodnosti bivše nam države koji nam nesumnjivo ide u prilog. Usuđujem se ustvrditi da je klima za ratove devedesetih i raspad bivše Jugoslavije pažljivo pripremana upravo na osporavanju svijetlih tekovina NOB-a i vjerujem da je najbolji primjer debate koja se duže od tri decenije vodi oko Jasenovca, međutim, čini mi se da je najsnažnija veza novouspostavljenih vlasti – od Vardara pa do Triglava – izgrađena na poricanju dometa i partizanske slave stečene od 1941. do 1945. godine. Na tom poricanju građeni su mitovi o ugroženosti, žrtvama i rasplamsavala se mržnja neophodna za zločine počinjene u ratovima devedesetih. Pa i ako nije nikakva tajna da su i Hrvatska i Srbija zdušno i vojskama i logistikom kidisale na Bosnu i Hercegovinu, Armija Republike Bosne i Hercegovine – uistinu odbrambena i u početku prilično multietnička – u svojim je dokumentima, strategijama i razvoju voljela sebi priskrbiti epitet antifašističke, istovremeno se također odričući partizanskih tekovina.
Kao neko ko je rat proveo u opsjednutom Sarajevu, volim istaći – s ponosom – snagu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, multietničkog Predsjedništva, koje je najteže ratne 1993. godine naredilo akciju obračuna s kriminalom u vlastitim redovima, a zapravo stalo ukraj paravojnom djelovanju 10. brdske brigade Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine i egzekucijama koje su pripadnici vojske pod komandom Mušana Topalovića Cace provodili nad nebošnjacima i pokojim nepoćudnim Bošnjakom. Topalović je – zvanično – ubijen pri pokušaju bijega, njegovi saborci kažnjeni iako ne za ratne zločine, ali ipak im je suđeno u teškim ratnim uvjetima, no u današnjem Sarajevu uživo pratimo nastojanja da se Cacini zločini minimiziraju, a žrtve kazne. Cacini posmrtni ostaci iz NN grobnice, u koju je ukopan tog oktobra 1993, u novembru 1996. su, uz prisustvo desetak hiljada ljudi, preneseni do Memorijalnog centra Kovači. Objašnjenje je dao sam predsjednik Izetbegović kvalificirajući ga i kao heroja i kao zločinca.
Antifašizam danas, između ideje i stvarnosti
Prof. dr. Pavle Mijović sa Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, u prvom dijelu rada, na temelju teoretskog okvira talijanskog autora Umberta Eca, predstavlja arhetipske dimenzije svakog fašizma. Ovakva metodološka opcija analize ur-fašizma korisna je budući da nudi artikulirani okvir promatranja fenomena jednog “zbrkanog totalitarizma”, slabe ideologije, konstituirane od različitih kontradiktornih i nebuloznih elemenata, no istovremeno izrazito nasilnog potencijala ne samo u povijesnom već i u suvremenom trenutku. Ecove ideje o tome kako se fašizam “reinkarnira u stotine novih likova”, bit će dodatno analizirane, teoretski i prakseološki.
Drugi dio rada bavi se problematikom i mogućnosti antifašizma, shvaćenog kao otpor fenomenima izvedenim iz ur-fašizma, u suvremenom kontekstu, ne iz perspektive normativne političke teorije, već iz perspektive agonističkog pluralizma. Ovakav pristup, teoretski nešto zahtjevniji, pomaže da bolje proniknemo, a zatim i konceptualiziramo suvremene socijetalne izazove, te ponudimo odgovor kroz aktualizaciju određenih aspekta antifašizma u suvremenom trenutku.
Meokrnje – simbol borbe protiv fašizma
Remzija Šiljak u svom radu pod naslovom Meokrnje – simbol borbe protiv fašizma navodi da je na spoju travničke, teslićke i kotorvaroške općine, na sjeveroistočnim padinama Vlašića, na nadmorskoj visini 1.425 metara, smješteno Meokrnje. S jugozapadne, južne i istočne strane obuhvataju ga dva duboka kanjona rijeke Bile i njene pritoke Krne. Duboko i skoro okomito zasijecaju se njihove obale obrasle gustom šumom. Visinska razlika na svega 1.000 metara vazdušne linije iznosi preko 400 metara, što govori o tome koliko su se ovi kanjoni duboko usjekli i kakvu tešku prepreku predstavljaju u prilazu s južne i jugoistočne strane. Krajem devedesetih godina prošlog vijeka izgrađeni su šumski putevi koji iz doline Bile vode ka Meokrnju sa zapadne i jugoistočne strane, a nastavljaju se na put koji vodi za Gluhu Bukovicu. Sa sjeverne i sjeverozapadne strane ovog brda, padine su nešto blaže. Ima nekoliko proplanaka preko kojih vode dva puta: jedan na sjever, preko Vučije planine, u pravcu sela Bijelo Bučje na teslićkoj općini, a drugi na zapad, prema selima u gornjem toku rijeke Vrbanje na kotorvaroškoj općini. Prilaz je moguć i sa istočne strane preko Ometala i Mačkovog vrha, prilično ravnim putem.
Meokrnje dominira nad ostalim objektima, a mještani ga zovu i Bukovička planina, jer su vlasnici zemljišta mještani najudaljenijeg sela travničke općine – Gluhe Bukovice. Preko ljeta mještani Gluhe Bukovice tu izgone stoku na ispašu. Sagradili su svoje planinske kolibe. Takve dvije brvnare bile su sagrađene i prije Drugog svjetskog rata na samom vrhu Meokrnja, a vlasnici su bili amidžići Mujo i Redžo Zelkanović.
Meokrnje je bilo mjesto koje spaja ljude travničke i susjednih općina u mirnodopskim uslovima, ali i mjesto oko koga su se vodile ogorčene borbe u Drugom svjetskom ratu i u odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992-95. godine.
Izdavač Zbornika, napisanog na 163 stranice, formata B5, jeste Savez antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata Srednjobosanskog kantona/Kantona središnja Bosna, Travnik, a suizdavač Organizacija demobilisanih boraca odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. srednja Bosna, Travnik.
Uz travničke entuzijaziste valja naglasiti da je poseban doprinos pripremi okruglog stola “Meokrnje - simbol borbe protiv fašizma” dao akademik, prof. dr. Mirko Pejanović. On je svojim velikim znanjem i iskustvom podsticao aktivnosti svojih kolega, što se pokazalo da se i u regionalnim centrima, a ovaj put u travničkom kraju, može dati doprinos naučnom rasvjetljavanju fenomena fašizma i borbe protiv fašizma u savremenom dobu.
(Autor je direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu)