U Mostaru je 18. i 19. marta 2024. održano više aktivnosti povodom 30 godina od početka zatvaranja konclogora “Heliodrom”. Tim povodom, u Centru za kulturu 18. marta održana je naučna tribina pod nazivom ''HELIODROM: OD LOGORA DO MUZEJA''. Organizator aktivnosti bilo je Udruženje logoraša Mostar a suorganizatori organizacije iz Republike Hrvatske – Documenta, Centar za suočavanje sa prošlošću i YIHR- Inicijativa mladih za ljudska prava.
Tribinu je otvorila dr. sc. Zilha Mastalić-Košuta, historičarka s temom: Kratki osvrt na HZHB, demografski aspekt i koncentracione logore”. Govorila je o društveno-političkom kontekstu s početka 90-ih s posebnim naglaskom na period Herceg Bosne 1992.-1995. u odnosu na Mostar i nastajanje koncentracijskih logora pod kontrolom HVO-a, u kojima su prvo zatvarani većinom Srbi, a kasnije većinom Bošnjaci. Svoje izlaganje fokusirala je na politiku tadašnje vlasti u Hrvatskoj prema Bosni i Hercegovini, istaknuvši zločinački naum proveden kroz ideju tzv. ”humanog preseljenja” (citiranjem izjave Stjepana Mesića o tom terminu kao eufemizmu za genocid), a koje se provodilo kroz organizirano i sistemsko iseljavanje nehrvatskog stanovništva, različite oblike zločina, formiranje koncentracijskih logora uz deportacije vojnih zarobljenika i civilnog stanovništva, opisanim i u pravomoćnoj presudi u predmetu Prlić i dr. Međunarodnog krivičnog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji.
Emir Hajdarević, predsjednik Udruženja logoraša Mostar na temu “Kratki uvod o Heliodromu kao paradigmi za logore HVO i akcent na Muzeju HVO - borba Udruženja za obustavu gradnje nu kontekstu kulture sjećanja”.Govorio je o Heliodromu kao paradigmi za logore HVO-a kroz svoje lično iskustvo zatočenja u pet različitih logora. Hajdarević je istaknuo kako osim logora Heliodrom, Dretelja, Gabele i Ljubuškog, kao najpoznatijih i najmasovnijih logora, u neposrednoj blizini na teritoriju BiH postoji i mnogo drugih logora kojima je potrebno posvetiti pažnju i priznati patnju logoraša zatočenih u njima. Na kraju svog izlaganja, Hajdarević je zaključio kako je kompletan koncept tih logora bio osmišljen i mnogo prije nego su se oni formirali, podsjetivši kako je u periodu od 1992. – 1995. sav život u gradu Mostaru kontrolirao HVO, bez kojeg se ništa nije moglo, navodeći primjer izdavanja propusnica za nabavku hrane.
Vesna Teršalić, predsjednica ''Dokumenta'' Hrvatska, govorila je o temi “Aktivnosti Dokumente u pokušaju obustave gradnje Muzeja HVO-a na Heliodromu”. Voditeljica Documente prisjetila se početnog šoka kada je saznala da se na mjestu Heliodroma, točno na mjestu mučenja logoraša, planira osnivanje muzeja HVO-a uz podršku vladinih institucija Bosne i Hercegovine i financijsku podršku Ministarstva hrvatskih branitelja RH. Pozvala je okupljene na zajedničko promišljanje što i kako dalje uz svijest kako se ne poštuje patnja logoraša niti činjenice utvrđene pred međunarodnim sudovima. Teršelič je pozvala na okretanje prema konkretnim koracima poput osmišljavanja i zagovaranja spomen sobe, kao izdojenog postava, ili uključivanja prezentacije stradanja logoraša u postav planiranog muzeja.
Elvedin Nezirović, književnik, govorio je o temi “Književno izdavaštvo i veličanje ratnih zločinaca u vremenu nakon 30 godina od rata, s osvrtom na posljedice takvog izdavaštva na društvo sa prijedlogom mjera za prevazilaženje takvog stanja” i upozorio je na veličanje ratnih zločinaca i 30 godina nakon rata s osvrtom na književno izdavaštvo i neprihvatljivu podršku koju je jedan od pravomoćno osuđenih pred Tribunalom za ratne zločine dobio od strane predsjednika HDZ BiH. Nezirović je okupljenima pročitao svoj esej naslovljen ”Udruženi zločinački pothvat – 30 godina poslije” s posebnim naglaskom na logore, torturu te ideju “etničkog čišćenja”.
Senna Šimek, Organizacija YIHR, moderatorica skupa ujedno se osvrnula i na temu pod nazivom “Vlastita opservacija postojećeg sistema obrazovanja u BiH i regionu sa prijedlogom promjena u sistemu obrazovanja u budućem vremenu”
Dr. Dragan Markovina, povjesničar, govorio je o trenutnoj situaciji i izazovima Mostaru, osvrnuvši se na sadašnju situaciju u Mostaru te potrebu za dijalogom. Markovina je podsjetio kako odvođenja i zločini počinjeni u logorima nisu nepoznanica pripadnicima niti jednog naroda koji živi u Mostaru, već problem nastaje kada se o tim problemima počne govoriti javno. Isto tako, Markovina je upozorio kako se muzeji HVO-a, Armije BiH i Vojske Republike Srpske rade za budućnost, kako bi i buduće generacije stvorile svoje paralelne istine i paralelna sjećanja, što će znatno otežati izgradnju povjerenja. Markovina je zaključio kako je važno da Mostar ponovno postane jedan grad i na simboličkoj razini.
Sutradan, 19. marta posjećen je logor “Heliodrom” i odata počast svim ubijenim logorašima. Bivšim logorašima je onemogućen ponovno pristup mjestu zatočenja i stradanja. Više od stotine nekadašnjih logoraša se okupilo ispred nekadašnjeg logora a danas ulaza u Sveučilište u Mostar.
Istog dana održana je komemorativna akademija u Narodnom pozorištu Mostar za 77 ubijenih logoraša “Heliodroma” na kojem se govorom obratila i dr. sc. Zilha Mastalić – Košuta.
.jpg)
Izvior: Documenta.hr