Povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine Univerzitet u Sarajevu – Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava sinoć je u sali Općine Novi Grad Sarajevo promovisao drugo izdanje knjige “Jajce 1992: opsada i odbrana kraljevskog grada” autora dr. sci. Amira Klike, višeg naučnog saradnika Instituta. Općina Novi Grad Sarajevo pomogla je održavanje promocije, a TV Hayat je bila medijski pokrovitelj događaja. Knjiga je izdanje Instituta. Njeni recezenti su dr. sci. Muamer Džananović, dr. sci. Ermin Kuka i dr. sci. Jasmin Medić, a urednik dr. sci. Almir Grabovica. Promotori sinoćnje promocije bili su dr. sci. Muamer Džananović, direktor Instituta, dr. sci. Hikmet, naučni saradnik Instituta i Fikret Ćuskić, general Armije Republike Bosne i Hercegovine. Moderatorica promocije bila je Elma Odobašić. Održana je u prijatnoj atmosferi s brojnim posjetiocima u popunjenoj sali Općine Novi Grad Sarajevo. Prisustvovali su joj i mnogi Jajčani koji žive i rade u Sarajevu.
Prisutnima se, u ime izdavača i svojstvu promotora, prvo obratio direktor Instituta dr. sci. Muamer Džananović. Objasnio je naučnu važnost Klikine knjige za bosanskohercegovačku historiografiju i njen veliki doprinos boljem razumijevanju ratne prošlosti Bosne i Hercegovine 1992-1995. godine. Podsjetio je prisutne i na Klikin dosadašnji naučni i javni doprinos bosanskohercegovačkom društvu koji je dao kao uposlenik Instituta. Knjiga “Jajce 1992: opsada i odbrana kraljevskog grada” je do sada Klikina četvrta naučna knjiga. Tri od njih tematski se bave periodom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu – istaknuo je Džananović. Najavio je i Klikinu petu knjigu koja bi, prema planu rada Instituta, trebala biti objavljena do kraja ove godine. Direktor Džananović ukratko je predstavio i sadržaj knjige, navodeći neke njene dijelove koje je izdvojio kao posebno zanimljive.
Nakon Džananovića obratio se dr. sci. Hikmet Karčić. Govorio je o važnosti bavljenja ozbiljnim naučno-istraživačkim radom i kao primjer naveo dr. sci. Amira Kliku, njegovu posljednju knjigu, ali i one koje je ranije objavio. Detaljnije je predstavio sadržaj knjige naglasivši da ona ne govori samo o opsadi i odbrani Jajca nego i o drugim značajnim dešavanjima u tom gradu od proljeća 1992. do sredine jeseni iste godine. Grad je bio na prvoj liniji odbrane i pod vojničkom opsadom agresora, a ostatak slobodne teritorije jajačke općine u blokadi. Stanovništvo je bilo izloženo brutalnom terorisanju. Neprijatelj je raznim artiljerijskim oruđima, od najmanjeg do najvećeg kalibra, tenkovima, borbenom avijacijom, snajperima, protiavionskim mitraljezima i topovima, minobacačima svih kalibara, kao i svim ostalim razarajućim sredstvima, namjerno dejstvovao po civilima. Oni su patili i zbog nedostatka hrane, higijenskih sredstava, lijekova i sanitetskog materijala. U gradu i okolnim naseljima bilo je i par hiljada izbjeglica sa okupiranih dijelova jajačke općine, ali i prognanika iz susjednih općina. Zajedno s Jajčanima i oni su trpjeli i bili izloženi teroru agresorske vojske. Na teritoriji koju su zaposjeli prije početka agresije, neprijateljska vojska i policija ubijala je stanovnike bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, a u mjesnoj zajednici Jezero počinila i nekoliko masovnih ubistava. Među žrtvama bila su i djeca jezerskih Bošnjaka. Na kraju svog obraćanja Karčič je, kao i prethodni promotor Džananović, pohvalio kolegu Amira Kliku za njegov ukupan dosadašnji veliki doprinos u rasvjetljavanju ratne prošlosti Bosne i Hercegovine 1992-1995. godine.
Moderatorica promocije Elma Odobašić prisutnima je ukratko predstavila ratni put generala Fikreta Ćuskića, posljednjeg promotora, s posebnim akcentom na njegovu vezanost za odbranu Jajca 1992. godine. General Ćuskić govorio je o hrabrosti i odlučnosti jajačkih branilaca, pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća odbrane, i svojoj zadivljenosti njima kada je prvi put došao u Jajce potkraj augusta 1992. godine. Podsjetio se na Radnu kartu koju je zatekao na zidu kancelarije komandanta Opštinskog štaba odbrane Jajce. Na njoj su bile ucrtane linije odbrane jajačkih branilaca i položaji neprijateljskih snaga. Mjerenjem po karti – kako je kazao general Ćuskić – neprijateljski obruč oko Jajca iznosio je 136 km. Kao školovan oficir zaključio je da je dugotrajna odbrana nemoguća sa skromnim resursima kojima su raspolagali branioci u odnosu na tehničku i brojčanu nadmoć neprijatelja koji je na Jajce navaljivao divizijama, mehanizovanim i pješadijskim brigadama i ostalim jedinicama banjalučkog korpusa srpske vojske. Jajački branioci, bez obzira na sve to, ipak su hrabro i odlučno branili svoju teritoriju i stanovništvo. Iz srpskog obruča imali su samo jedan uzak i veoma opasan šumski koridor do Karaule kod Travnika. Ćuskić je prepoznao da su srpski položaji, raspored ratne tehnike, mehanizacije, artiljerijskih oruđa i pješadijskih jedinica, kao i izraženi glavni pravci napada, planirani i postavljeni po svim vojničkim pravilima. Izgledi za dugotrajnu odbranu Jajca, prema njegovom mišljenju, bili su veoma loši. Ipak, primjetivši visok borbeni moral, odlučnost i hrabrost jajačkih branilaca, odlučio je da im se pridruži sa svojom jedinicom. Na jajačkom bojištu već je bila angažovana jedna druga jedinica krajiških dobrovoljaca. U odbrani Jajca, do posljednjeg dana njenog izvođenja, učestvovali su i Krajišnici. Poginulo ih je 28, a nekoliko desetina teže i lakše ranjeno. Bez obzira na tehničku nadmoć neprijatelja i daleko veći broj jedinica s kojima je raspolagao u odnosu na jajačke branioce – a cijeneći ratničku sposobnost, hrabrost i odlučnost branilaca Jajca – general Ćuskić smatra da Jajce nikada ne bi palo da se u posljednjim danima njegove odbrane nisu desili oružani sukobi HVO sa ARBiH u srednjoj Bosni zbog kojih su prekinuti logistički putevi jajačkih branilaca. Ti oružani sukobi u srednjoj Bosni poremetili su i međusobno povjerenje u Jajcu. General Ćuskić je još rekao kako je rat u Jajcu 1992. bio strahovit. Agresor je nemilosrdno udarao po Jajcu i ostatku slobodne teritorije, po linijama odbrane i civilima, sa svim sredstvima kojima je raspolagao. Koristio je mehanizaciju, odnosno tenkove i borbeno-oklopna vozila, borbenu avijaciju i raketne sisteme zemlja-zemlja velike razorne moći. Nije imao ništa na raspolaganju, a da to nije u velikim količinama upotrijebio protiv jajačkih branilaca i civila. O knjizi dr. sci. Amira Klike “Jajce 1992: opsada i odbrana kraljevskog grada” je kazao da je najbolja do sada u takvoj vrsti literature nazvavši je vojno-historijskom. Pohvalio je autora zbog njegove izražene i prepoznatljive korektnosti, nepristrasnosti i profesionalnog pristupa u istraživanju rata i pisanju. Smatra da je veoma teško autoru, kao aktivnom učesniku rata, odbaciti svoju opravdanu i očekivanu sklonost strani kojoj je pripadao i da bez strasti i pristrasnosti pristupi pisanju ovakvih složenih djela. Na tome mu je posebno čestitao. Iskazao je svoj ponos što je autor knjige, s početkom rata dječak, bio njegov vojnik i suborac.
Posljednji se obratio autor knjige dr. sci. Amir Kliko. Vidno obuzet emocijama kazao je da je knjiga “Jajce 1992: opsada i odbrana kraljevskog grada”, zapravo i važan i najupečatljivi dio njegovog života koji je ostavio neizbrisiv i dubok trag na njega. Ukoričenu priču o opsadi i odbrani Jajca 1992. smatra i svojim važnim ličnim životnim ostvarenjem, a ne samo naučnom knjigom, iako se u njenom pisanju nije vodio emocijama nego provjerenim i pouzdanim historijskim izvorima. Za pisanje ovakve literature autor prvo mora polomiti svoje emocije, što nije lahko, jer je to distanciranje od samoga sebe i svojih ličnih sjećanja – kazao je Kliko. Izrazio je zadovoljstvo reakcijama čitalaca na prvo izdanje knjige koji su prepoznali njegovu emotivnu distanciranost od teme koja je uslov naučne korektnosti što mu je i bio cilj. Naglasio je kako je odbrana Jajca 1992. bila u potpunosti uspješna iako nije odbranjena teritorija. Stava je da jajački branioci nisu savladani u ravnopravnoj vojničkoj borbi. Oni su se s neprijateljem uspješno nosili gotovo šest mjeseci i u potpuno neravnopravnoj borbi. Pad Jajca krajem oktobra 1992. isključivo je u vezi sa oružanim sukobima HVO sa ARBiH u srednjoj Bosni i političkim dogovorima između vojnih i političkih rukovodstava RS i HZ HB na najvišem nivou. Jajački branioci, pripadnici ARBiH i HVO, nisu vojnički poraženi. Odbrana Jajca bila je uspješna jer su oni svojom žilavom i odvažnom borbom omogućili izlazak jajačkog stanovništva u srednju Bosnu koje je na taj način spašeno od pokolja – na kraju je zaključio autor knjige.
Na koncu svog obraćanja zahvalio se prisutnima, direktoru Instituta dr. sci. Muameru Džananoviću bez čijeg truda i zalaganja ne bi bilo drugog izdanja knjige, promotorima dr. sci. Hikmetu Karčiću i generalu Fikretu Ćuskiću. Zahvalio se i spomenutim recezentima, uredniku i ostalim saradnicima na prvom i drugom izdanju knjige, ministru za boračka pitanja Kantona Sarajevo Omeru Osmanoviću na podršci prvom izdanju, moderatorici promocije Elmi Odobašić i TV Hayat kao i sponzorima knjige bez kojih bi – kako je rekao – tiraži njegovih knjiga bili mnogo skromniji.
Knjiga “Jajce 1992: opsada i odbrana kraljevskog grada” besplatno je dostupna na web stranici Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Studentima i učenicima besplatno je dostupna i u štampanom izdanju u prostorijama Instituta na njegovoj adresi Aleja Bosne srebrne u Sarajevu.
.jpeg)
