U izdanju Univerziteta u Sarajevu – Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava objavljena je knjiga „Maglaj kroz novinarske tekstove 1992–1996. (Tekstovi i sjećanja kao nagovještaj slobode)“ autora profesora emeritusa Univerziteta u Sarajevu Dželala Ibrakovića.
Knjiga je rezultat istraživanja i analize arhivske i druge relevantne građe o prilikama i stanju u Maglaju i Bosni i Hercegovini u vremenu mirnodopskog razvoja, priprema za agresiju i samog čina agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Kao osnovu su poslužili objavljeni novinarski tekstovi autora, njegove zabilješke iz dnevnika, te tekstovi novinara iz Maglaja, ali i iz inostranstva, koji su autentično oslikavali stanje u gradu pod opsadom. Maglaj je pretrpio velika razaranja i zločine, ali se – kako i ova knjiga svjedoči – herojskom borbom uspio odbraniti od 1992. pa sve do 1996. godine, uprkos djelovanju udruženih agresora.
Agresori su koristili različita sredstva, među kojima su bila i brutalna ubistva i likvidacije civila, odvođenja u logore, protjerivanja, mučenja i dehumanizacija. Knjiga dokumentirano govori o brutalnim zločinima desne strane rijeke Bosne (Jablanica, Parnica, Stara Rječica, Isići, Ulišnjak, Bradići, Novi Šeher...) te o progonu i ubistvima stanovnika naselja južno od Doboja s većinskim bošnjačkim stanovništvom (Ševarlije, Potočani i Gornji Pridjel) dana 18. juna 1992. godine.
Autor je tokom agresije uređivao ratne novine, obavljao i druge dužnosti u strukturama odbrane, te pisao novinarske tekstove o Maglaju i okolini u brojnim listovima u zemlji i inostranstvu. Izbor tih tekstova priredio je u ovoj knjizi, uz dodatne istraživačke analize i osvrte, ukazujući i na njihove reperkusije po poslijeratni razvoj Bosne i Hercegovine.
Recenzenti knjige su dr. sc. Muamer Džananović, prof. dr. Fahira Fejzić Čengić i doc. dr. Abdel Alibegović. Knjigu je uredio prof. dr. Ermin Kuka.
Dr. sc. Muamer Džananović, u svojoj recenziji, između ostalog, je istekao: „Struktura knjige pažljivo je koncipirana: kroz novinske tekstove, intervjue, lična svjedočenja i dokumentaristički pristup, autor otkriva jednu ratnu mikrohistoriju, ali i širi narativ o borbi za dostojanstvo, informaciju i slobodu u uslovima opsade, razaranja i svakodnevne nesigurnosti. Maglaj u ovom djelu postaje simbol otpora, ali i prostor gdje su se vrijednosti slobodnog novinarstva i građanske odgovornosti sačuvale uprkos okolnostima koje su ih pokušale ugušiti. Već u uvodu knjige autor jasno postavlja ton djela, naglašavajući da ovo nije 'konačna priča' o Maglaju, niti o maglajskoj viteškoj brigadi. To nije ni pokušaj generalizacije niti glorifikacije. Naprotiv, ovo je zbirka tekstova – onih sačuvanih i pronađenih – koje svjedoče o specifičnom vremenu i prostoru... Ti tekstovi su, uglavnom, „sa lica mjesta“ i iz „prve ruke“ i kao takvi ovom djelu daju značajnu dozu autentičnosti svjedočenja“.
Prof. dr. Fahira Fejzić Čengić o knjizi je napisala: „Knjiga je ovo o Maglaju u ratu 90-tih godina XX vijeka. Ali ne samo to. Smatra da tako je bilo i tako je zabilježeno, pa i ako nije tako bilo bar je tako zabilježeno, pa i to je sudbina, neka se svi nevjerni žale na ruku i kalem koja ga je držala dok je kalem pisao. Tako je ovo knjiga koja trasira svjetlost u sveopćoj tami zaborava. Jer sačuvane riječi, u knjizi smještene su svjetionici, reče sam autor, i to svjetionici koji će biti utjeha i polahko naznačavati pobjedu oslobodilačkih snaga, pobjedu slobode koju uživamo već tri decenije. Autor veli kako se bosanska riznica ma koliko se poharala vazda puni i preljeva... Tako je od pamtivijeka, Bosna je onoga ko u njoj živi i uživa njene blagodati, a shvatio ih je.“
Doc. dr. Abdel Alibegović o knjizi je napisao: „Ova knjiga, pored nesumnjive historiografske vrijednosti, predstavlja i duboku sociološku analizu bosanskohercegovačkog društva. Autor vješto povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost, pokazujući da historija nije samo nešto što se dogodilo – ona je nešto što i dalje traje u našim institucijama, našoj kolektivnoj svijesti i našim svakodnevnim životima.“