Stari most u Mostaru srušen je 9. novembra 1993. godine. O tome u svojoj doktorskoj disertaciji piše Zilha Košuta, a mi ovdje prenosimo samo dio, uz napomenu da smo izostavili fusnote.
„Tvrdnje i pokušaji nepreuzimanja odgovornosti po kojima jedinice HVO-a nisu srušile most su neutemeljene. Već je prije bilo govora o tome kako je Stari most granatiran “po naređenju najviših vlasti HVO-a, o čemu, primjera radi, svjedoči izvještaj “mješovitog raketno- topničkog puka” iz Širokog Brijega od 19. septembra 1993, u kojem stoji da se po Starom mostu tuklo po naredbi Glavnog stožera HVO-a. Također, ustanovljeno je i granatiranje po naredbama od 8. i 9. novembra 1993. Sa položaja HVO-a, Stari most je izložen granatiranju i hicima od juna 1993. do 9. novembra 1993. Izvještaj Miljenka Lasića bio je odraz volje HVO-a da se minimaliziraju ili zataškaju odgovornost oružanih snaga HVO-a za rušenje Starog mosta, a dokaze o tome imamo i u razgovoru petorice sudionika u Predsjedničkim dvorima 10. novembra 1993. Most je srušen i jer se nalazio na strateški važnom mjestu, pod kontrolom ARBiH i predstavljao važan objekat i ARBiH i civilnom stanovništvu. Stari most je povezivao istočnu i zapadnu obalu Neretve, bio je spona sa vojskom i civilima u zapadnom dijelu. U vojnom smislu, njegovo rušenje imalo bi za posljedicu presijecanje glavne preostale linije snabdijevanja za pripadnike ARBiH. HVO je znao da ARBIH koristi most i u te svrhe. Služio je i za prenos ranjenika u bolnicu na istočnoj strani, služio je za dotur hrane ali i nabavku vode. Stari most je bio simbol Mostara, sa simbolikom prisustva osmanske civilizacije na tim prostorima, u čije je vrijeme izgrađen. Iz svih navedenih razloga, rušenje Starog mosta bilo je u interesu HVO-a. Cilj HVO-a bio je da dovede do izolacije dijela grada na desnoj obali koji se nalazio pod kontrolom ARBiH. Nakon rušenja Starog mosta, snage HVO-a su porušile i most Kamenica, što pokazuje da je upravo cilj bio da se potpuno odsijeku i dvije obale. Nakon rušenja, kod stanovništva su uzrokovane duboke psihološke posljedice. Odrazilo se umnogome na moral stanovnika Mostara, čega je HVO bio potpuno svjestan.“
Čitav rad se može čitati Ovdje