Hamdija Pozderac, partizan, komunista, ateista, titoista, političar, državnik, Jugosloven, Bosanac. Jedan od prvih sociologa iz Bosne i Hercegovine, banjalučki đak, beogradski student, predavač u oblasti opće sociologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, autor dvanaest knjiga, od kojih su najznačajnije “Stvaranje i razvoj Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine”, Prosvjetni list, Sarajevo, 1975; “Od istorije ka konkretnoj inicijativi: putevi osavremenjavanja, demokratizacije odnosa i efikasnosti djelovanja Saveza komunista u jugoslovenskom društvu”, “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1987; “Prilog proučavanju nacionalnih odnosa i socijalističkog zajedništva”, Svjetlost, Sarajevo 1978, desetina naučnih radova i stotina članaka, intervjua, obraćanja.
Antifašista
Predavanja Hamdije Pozderca u prepunim salama, amfiteatrima, domovima kulture, fabričkim halama, planinskim visoravnima, sa istom pažnjom i razumijevanjem, pratili su univerzitetski profesori, studenti, radnici i široke narodne mase. Njegovo snažno djelovanje obilježilo je period bosanskohercegovačke historije između 1965. i 1987. godine, najznačajnijeg perioda našeg mirnodopskog razvoja tokom XX stoljeća.
U tom periodu Hamdija Pozderac je obavljao sve značajnije funkcije u Bosni i Hercegovini. Bio je član Centralnog komiteta Saveza komunista Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, predsjednik Centralnog komiteta Saveza komunista Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, predsjednik Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, član Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, član Centralnog komiteta Saveza komunista Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Hamdija Pozderac je nosilac Partizanske spomenice 1941. Odlikovan je Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod, Ordenom bratstva i jedinstva, Ordenom Republike, Ordenom jugoslovenske zastave sa lentom, Ordenom junaka socijalističkog rada. Nosilac je nagrade Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine.
Životni put Hamdije Pozderca podudara se sa nastankom, razvojem i raspadom Titove Jugoslavije. Kao i mnogi drugi mladi ljudi njegovog doba, i Hamdija Pozderac je pronašao ispravnu antifašističku orijentaciju u ključnom momentu ličnog života i slijedio onu narodnu liniju ponašanja u burnim i u mnogo čemu odlučujućim trenucima koji su nastali nakon rata 1941. godine i njemačke okupacije zemlje i nakon stvaranja kvislinške ustaške države NDH i na prostoru Bosne i Hercegovine. Borba protiv fašizma i protiv ustaštva i četništva u našoj zemlji, a za jednu drugačiju njenu budućnost i, prije svega, za priznavanje prava njenih naroda na slobodu i ravnopravnost, bila je orijentacija bez alternative.
Samo oni koji su se opredijelili za partizanski pokret učinili su pravi izbor i doprinijeli bukvalno spašavanju tada Muslimana, a danas Bošnjaka i osigurali im mjesto među pobjedničkim nacijama u ratu i tako ih uveli u političku i ustavnopravnu strukturu nove države kao narod koji je zajedno s drugim narodima u tadašnjoj Bosni i Hercegovini, u Mrkonjić-Gradu 1943. godine, stvarao suverenu bosansku državu, obnovljenu nakon 480 godina od dana njene propasti. U tome je prva velika zasluga Hamdije Pozderca.
Druga njegova velika zasluga sastoji se u tome što je bio među onih nekoliko dalekovidnih komunista u Bosni i Hercegovini koji su na vrijeme uvidjeli da Bosna i Hercegovina nema budućnosti ako bude tretirana tako da sama sebe stavlja u nekakvu poziciju iščekivanja konačnih historijskih rješenja koja će donijeti komunizam kad bude konačno ostvaren. Hamdija Pozderac zagovarao je oslonac na sopstvene snage.
Treća bitna karakteristika djelovanja Hamdije Pozderca, koja mu svakako osigurava istaknuto mjesto u novijoj historiji Bosne i Hercegovine, sastoji se u nespornoj činjenici priznavanja Muslimana, odnosno Bošnjaka kao naroda i pozitivna afirmacija državne individualnosti i samostalne politike Bosne i Hercegovine, a time i jačanje uloge Bosne i Hercegovine kao države u odnosu na vlastiti unutarnji razvoj.
Hamdija Pozderac je bio snažno i iskreno odan onom u šta je vjerovao, a to je bio komunizam. On je bezrezervno i gotovo dječački naivno vjerovao i svojim partijskim drugovima do zadnjeg daha. Prema narodu, koji ga je volio, najviše zbog njegove prirodnosti i jednostavnosti, s vremena na vrijeme, znao je biti grub, isključiv i nepravedan.
Afera Agrokomerc
Hamdija Pozderac je postao i ostat će nesumnjivo značajna politička ličnost naše novije historije i po načinu kako su ga neprijatelji Bosne i Hercegovine i neprijatelji tadašnjih Muslimana, današnjih Bošnjaka, uklonili iz političkog života i sa životne scene.
Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, genocid nad Bošnjacima dugo su pripremani u srpskom intelektualnom, političkom, vojnom i crkvenom vrhu. To vođstvo se dugo održalo zloupotrebom jugoslovenskog imena putem kojeg je još od 1918. godine imalo supremaciju na ovim geopolitičkim prostorima i nad narodima koji tu žive. Kada se ta politička formula istrošila, jugoslovenska država je došla u krizu, situacija je zahtijevala odgovornu rekonstrukciju zajedničke države na osnovama stvarne, a ne samo deklarativne ravnopravnosti.
Montirana afera Agrokomerc, koja se “počela odmotavati” u ljeto 1987. godine, bila je početak tog procesa u kojem je izvršena detronizacija probosanskih i naročito bošnjačkih političkih i drugih kadrova na svim nivoima, kao i razbijanje najkompaktnijeg bošnjačkog područja – Cazinske krajine.
Na taj način su Bošnjaci postepeno i studiozno, i oni koji su protestovali i oni koji su šutjeli o tome ne protestujući, udaljavani iz sfere gdje bi eventualno mogli imati moralnu obavezu da se nešto uradi.
Od 1987. godine svi moralni postupci imaju krupne posljedice. Drug Duško Zgonjanin, ministar policije, tada je najviše bio u fokusu, “kao istinski demokrata i spasilac sistema”. U ovom procesu mijenjala se stvarnost tako što je ono neljudsko postajalo i tumačilo kao ljudsko, a kamuflirana neljudskost prikazivala se kao humanizam.
Vrhunac te uvertire “za ono što će doći” 1992. bilo je političko i fizičko umorstvo tadašnjeg potpredsjednika Predsjedništva SFRJ i predsjednika njegove Ustavne komisije Hamdije Pozderca (koji je po tadašnjem ustavno regulisanom automatizmu) trebao doći na mjesto predsjednika Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Bio je to početak otvorenog antimoralnog rata ili početak jedne indoktrinacije koja je imala za cilj nadoknadu jednog moralnog sistema drugim pravilima.
Do sada je o aferi Agrokomerc napisano desetak knjiga, odbranjeno nekoliko magistarskih i doktorskih disertacija, napisano na stotine članaka, eseja, studija. Na temelju svega što znamo o tome ko je, kada je, zbog čega je i sa kakvim ciljevima i rezultatima organizirao onu nečuvenu hajku i progon ljudi u čijem centru je bio ustvari Hamdija Pozderac, možemo sa sigurnošću tvrditi da je Hamdija Pozderac bio prva žrtva planski izvedene velikosrpske propagande, političke i policijske agresije na tada suverenu i kasnije i samostalnu državu Bosnu i Hercegovinu i da je ta agresija bila samo proba za onu buduću stvarnu vojnu agresiju koja će uskoro uslijediti. Ta činjenica sama po sebi daje Hamdiji Pozdercu dimenzije veoma važne i značajne historijske ličnosti.
Postavši žrtva agresije velikosrpskih planova o kontroli nad Jugoslavijom, Hamdija Pozderac je ušao u anale naše historije kao prva žrtva agresivne politike velikosrpskog nacionalizma prema Bosni i Hercegovini i onaj na čijoj je sudbini mogla biti prognozirana i sudbina naše zemlje u neposrednoj budućnosti.
Činjenica da je Hamdija Pozderac uzet kao glavna meta neprijatelja Bosne i Hercegovine govori o tome koliko je bila važna njegova uloga u onome protiv čega su se borili planeri velikosrpske politike. Upravo mu ta činjenica, bilo šta ko o njemu danas mislio i govorio i bilo šta da mu se može opravdano prigovoriti, osigurava mjesto u uskom spektru ljudi koji su umrli časno braneći svoju zemlju i njene narode, zalažući se za novu demokratsku Bosnu i Hercegovinu, ali i Jugoslaviju, u kojoj će svi građani i svi njeni narodi živjeti slobodno i u ravnopravnosti.
Poznato je da je pored Hamdije Pozderca mnogo ljudi bilo izloženo velikim šikaniranjima, policijskim i pravnim progonima, što je imalo negativne posljedice po njih i njihove porodice. Mnogi od njih, a radilo se o više stotina ljudi, zbog sistematskih progona, fizičkih i psihičkih maltretiranja i sličnih metoda širenja straha, zapali su u stanje nemoći i rezignacije, zbog čega su padali u teška psihička stanja i završavali u umobolnicama, vršili samoubistva, umirali od iznenadnih srčanih i moždanih udara.
Pouke i poruke
Hamdija Pozderac je po vokaciji bio sociolog. I to jedan od prvih sociologa u Bosni i Hercegovini. Kod sudbine je, međutim, Hamdiju Pozderca odveo u političke i državničke poslove u kojima je on, ipak, zahvaljujući svom karakteru ličnosti, zadržao sociološku širinu. Kada su u pitanju život i smrt Hamdije Pozderca, onda se može reći da današnja akademska sociologija funkcioniše više kao jedno kolektivno vježbanje za zaborav i zatvaranje očiju. Zato, da se ne revidiraju osnovne pretpostavke u sociološkom diskursu, čovjek ne može uraditi ništa drugo osim ovo što se već ima.
Afera Agrokomerc, ali i život i smrt Hamdije Pozderca su zbog nedostataka analitičkog i kritičkog odnosa, odnosno zbog dominirajućeg dnevnopolitičkog odnosa i stava, zbog polariziranog navijačkog odnosa, postali ono što nikako nisu smjeli postati. Afera Agrokomerc, ali i život i smrt Hamdije Pozderca postali su, i još su, oružje dnevne politike i opravdanja različitih legitimnih i nelegitimnih, opravdanih i neopravdanih interesa i stavova i ponašanja, predmet obimnih psiholoških i političkih manipulacija i poprište lova u mutnom u mnogim svojim važnim aspektima.
O aferi Agrokomerc, ali i o životu i smrti Hamdije Pozderca se konačno mora početi govoriti riječima istine, a ona sama da se počne analizirati metodama hladne znanstvene analize koju nam omogućava kritička društvena znanost. Ako želimo da uistinu dođemo do istine o tome zbog čega je nastala i kako je provedena i kakve je ciljeve imala, a koje je sve efekte ostvarila ova afera, moramo se potruditi da sasvim zagradimo i iz naših razmišljanja isključimo subjektivni doživljaj afere.
Neosporna je činjenica da je Hamdija Pozderac umro od posljedica teških duševnih, psihičkih i moralnih maltretiranja kojima je bio izložen kroz sve vrijeme trajanja afere Agrokomerc. To se sve dešavalo u “prisustvu vlasti”. Tužno, deprimirajuće i ponižavajuće je bilo u direktnim televizijskim prijenosima gledati, blago rečeno, nesnalažanje političke i državne elite, u njenoj izgubljenosti, u jesen 1987. godine, na tako važnoj raskrsnici na kojoj se našla Bosna i Hercegovina, ali i Titova Jugoslavija.
Koliko je tragično i u svakom pogledu bilo inferiorno ponašanje onih koji su, hotimično i planski ili slučajno i po logici političke beznačajnosti koja je satisfakciju nalazila jedino u discipliniranom slijeđenju zamišljenog, mada tada nepostojećeg jugoslovenskog političkog vrha, sudjelovali u toj prvobitnoj i probnoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, pokazat će se, nažalost, samo nekoliko godina kasnije u svom pravom svjetlu, u punoj, otvorenoj, agresivnoj i zločinačkoj formi, u kojoj ni “oružane bitke nisu bile isključene”, a u izvedbi velikosrpskih krojača ne samo bosanskohercegovačke historije.
Činjenica je da se sociologija u Bosni i Hercegovini nije do sada bavila životom i smrti sociologa po vokaciji Hamdije Pozderca na sebi svojstven način, a profesionalni sociološki doprinos izučavanju njegovog doprinosa razvoju bosanskohercegovačkog društva i države je marginalan i beznačajan. Površna sociološka istraživanja koja su već izvršena pokazuju opravdanu sumnju da i život i smrt Hamdije Pozderca imaju više reći o sociološkom stanju, tada, nego što sociologija, u sadašnjem svom stanju, može reći o ovoj historijskoj ličnosti.
(Autor je direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu)
Izvor: Oslobodjenje.ba