U Gazi Husrev-begovom hamamu – Bošnjačkom institutu – Fondaciji Adila Zulfikarpašića u Sarajevu, u četvrtak, 22. oktobra 2026. godine, održana je promocija knjige “Tragovi rušenja – Porušene i oštećene džamije u Bosanskoj krajini 1992–1995. godine i njihova obnova”, autora prof. dr. Muje Begića i Davora Midžića, objavljene u izdanju Univerziteta u Sarajevu – Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.
O knjizi su govorili dr. sc. Muamer Džananović, direktor Instituta, mr. sc. Muhamed Jusić, direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, prof. dr. Amir Duranović, profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, te dr. sc. Jasmin Medić, viši naučni saradnik Univerziteta u Sarajevu – Instituta za historiju. Moderatorica promocije bila je dr. sc. Medina Mehmedović-Mulalić.
Promotori su istakli značaj knjige kao naučno utemeljenog i dokumentarno vrijednog djela koje na sistematičan način obrađuje razmjere uništavanja islamske vjerske i kulturne baštine na području Bosanske krajine. Posebno je naglašena istraživačka metodologija autora, zasnovana na povezivanju arhivske građe, svjedočenja, sudske dokumentacije, relevantne literature, višegodišnjeg terenskog rada i obimne fotografske dokumentacije. Takav pristup omogućio je da se razaranje pojedinačnih objekata ne posmatra izolirano, nego u širem kontekstu progona stanovništva, masovnih zločina i nastojanja da se uklone tragovi višestoljetnog prisustva Bošnjaka na tim prostorima.
Knjiga “Tragovi rušenja” rezultat je višegodišnjeg, sistematičnog i empirijski utemeljenog istraživanja uništavanja i oštećivanja džamija i drugih objekata Islamske zajednice na području Bosanske krajine tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. do kraja 1995. godine, kao i procesa njihove poslijeratne obnove.
Prema rezultatima istraživanja predstavljenim u knjizi, od ukupno 248 džamija koje su se 1992. godine nalazile na prostoru Bosanske krajine, njih 208, odnosno 83,7 posto, potpuno je uništeno ili oštećeno u većoj ili manjoj mjeri. Evidentirano je i uništavanje ili oštećivanje 38 mesdžida. Ovi podaci svjedoče ne samo o razmjerama materijalnog razaranja nego i o sistematičnom uništavanju kulturnog, historijskog i vjerskog naslijeđa Bošnjaka.
Tokom promocije posebno je ukazano na povezanost nasilja nad ljudima s uništavanjem prostora u kojima su generacijama živjeli. Razaranje džamija, uklanjanje njihovih ostataka, mijenjanje izgleda lokaliteta i, u pojedinim slučajevima, prenamjena prostora sagledani su u kontekstu širih procesa progona i nastojanja da se izbrišu prepoznatljivi tragovi prethodnog života i prisustva jedne zajednice.
Istovremeno je naglašeno da obnova vjerskih objekata sama po sebi ne znači i otklanjanje posljedica progona i ratnog razaranja. Obnovljene džamije ne mogu vratiti ubijene ljude, rasute porodice, izgubljene društvene veze niti nekadašnju demografsku strukturu brojnih krajiških mjesta. Tri decenije nakon završetka rata posljedice su i dalje vidljive u smanjenom broju stanovnika, nedovršenom procesu povratka i činjenici da u mnogim sredinama danas živi znatno manje ljudi nego prije 1992. godine. Upravo odnos između obnovljenog fizičkog prostora i trajno promijenjene zajednice predstavlja jednu od važnih tema koje ova knjiga otvara za buduća istraživanja.
U ime autora prisutnima se obratio prof. dr. Mujo Begić, koji je govorio o nastanku knjige, višegodišnjem istraživačkom radu i potrebi da se činjenice o razaranju džamija i drugih objekata Islamske zajednice sistematski dokumentuju i sačuvaju. Ukazao je na značaj terenskog istraživanja i prikupljanja dokumentacije te na potrebu da se sačuva građa koja će omogućiti daljnja istraživanja zločina i njihovih dugoročnih posljedica.
Promociju su organizirali Univerzitet u Sarajevu – Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića i Uprava za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Foto: Preporod